Transkript govora predsjednika Teda N. C. Wilsona na zasjedanju Generalne konferencije 2015.
Ovo je transkript subotnje propovijedi koju je vođa Adventističke crkve, Ted N.C. Wilson, iznio na zasjedanju Generalne konferencije 2015. u San Antoniju u Texasu, 11. srpnja 2015. Izvješće o propovijedi pročitajte ovdje.
Dobro jutro, braćo i sestre u Isusu Kristu! Bog nas je obilno blagoslovio omogućivši nam prednost da Ga štujemo zajedno u San Antoniju ovog posljednjeg subotnjeg jutra na 60. zasjedanju Generalne konferencije. Dolazimo iz svih dijelova svijeta. Ljudi ispunjeni Svetim Duhom i spremni za naviještanje porukâ trojice anđela s još većom silom, dok svakoga dana učimo od Isusa što to znači da budemo Njegovi sljedbenici ujedinjeni ovog jutra kao Božji veliki adventni narod i duhovna obitelj. Zahvaljujemo Gospodu za to kako je vodio ovo zasjedanje Generalne konferencije tijekom posljednjih 10 dana i dajemo Mu slavu za jedinstvo i ujedinjenost u cilju izvršavanja Njegove misije za ovaj umirući planet Zemlju.
Kao što sam rekao i prije pet godina, Adventistička crkva je Božji pokret ostatka sastavljen od onih koji, prema Otkrivenju 12,17, čuvaju zapovijedi Božje i imaju svjedočanstvo Isusa Krista – na putu smo za nebo. Moramo ići naprijed, ne nazad, jer još malo, i doći ćemo kući! Uvjereniji sam nego ikad da je Isusov povratak blizu, na vratima! Glavna himna našeg zasjedanja koja nas je tako dobro služila mnogo godina, „U divnoj nadi“, naviješta veliko očekivanje adventista sedmog dana iz cijeloga svijeta – Isus dolazi uskoro!
[Wilson ponavlja ovu frazu na deset drugih jezikâ: španjolskom, francuskom, portugalskom, svahiliju, ruskom, korejskom, arapskom, kineskom, hindiju i tagalogu]
I na još mnogo drugih jezika mi dijelimo ove riječi ohrabrenja i nade. To je velika tema zasjedanja ove Generalne konferencije 2015. godine: „Ustani! Zasini! Isus dolazi!“
Mi čeznemo za Isusovim povratkom. Ali zašto smo još uvijek ovdje? Već neko vrijeme, Isus se žarko htio vratiti. Više nemamo vremenskih proročanstava. Ona su završila 1844. početkom istražnog suda. Upravo u ovom trenutku, Krist služi za nas u svetinji nad svetinjama, u stvarnom svetištu na nebu. On želi izliti kasnu kišu Svetoga Duha na svoj narod kako bi dovršio Njegovo djelo na ovoj Zemlji. On čezne za nas da se ponizimo pred Njim i oslonimo potpuno na Njegove vječne ruke. On želi da dijelimo Njegovu Radosnu vijest spasenja koja kaže da smo spašeni milošću i to ne po sebi da se ne bismo hvalili, već je to dar Božji, kako čitamo u Efežanima 2,8.9. Da dijelimo s drugima Njegovu pravednost opravdanja i posvećenja koja „čini u vama, da hoćete i izvršite, kako mu je ugodno“ (Filipljanima 2,13 ŠA). Da dijelimo s drugima ohrabrenje da će djelo koje je započeo On i „dovršiti … do dana Krista Isusa“, kako Filipljanima 1,6 (ŠA) kaže. Ali mi smo Laodicejci i trebamo se poniziti pred Gospodom i od Njega kupiti, kako smo upućeni u Otkrivenju 3,18, „zlata u vatri žežena da se obogatiš i bijele haljine da se odjeneš da se ne vidi tvoja sramotna golotinja; i pomasti da oči pomažeš i vidiš.“
Da, Gospode. Uzmi nas, oblikuj nas, stvaraj nas i ispunjavaj nas. Oživi nas i reformiraj kroz svoju svakodnevnu posvećujuću silu dok čitamo tvoju Svetu Riječ, tvoj Duh proroštva i žarko se molimo za Svetoga Duha u našim životima. Da, želimo probuđenje i reformacije za vrijeme ovih novih pet godina i sve do kraja vremena probe. „Probuđenje i reformacija: vi, vaša obitelj, vaša crkva, vaša zajednica.“ Mi želimo ovo iskustvo kroz krv i milost Isusa Krista i svakodnevni hod s Njim. Mi želimo ići kući!
Mi poznajemo znake iz Mateja 24 i shvaćamo da su politički izazovi sada izvan kontrole većine današnjih vladâ; ekonomske okolnosti su krhke i nepouzdane; prirodne katastrofe su sve intenzivnije i destruktivnije; društvene promjene izazivaju i protive se sâmoj Božjoj Riječi; ekumenizam ubrzano napreduje u svom lažnom, nebiblijskom i neutralizirajućem utjecaju na društvo, no ipak smo još uvijek ovdje. Ali Bog kaže: „Ustani! Zasini!“ On nam govori da budemo moćna svjedočanstva Kristove čudesne poruke ovom kaotičnom svijetu koji pokazuje da će se velika borba uskoro zaključiti i da će se Isus vratiti po svoj narod! Tri puta u posljednjem poglavlju zadnje knjige Biblije, u Otkrivenju 22,7.12 i 20, sâm Isus kaže: „Dolazim ubrzo.“ Gospode, mi želimo ići kući! Želimo prijeći rijeku Jordan i ući u Obećanu zemlju. Otvori put pred nama. Povedi nas kroz vodu. Mi stavljamo svoje pouzdanje potpuno u tebe. Povedi nas kroz pobješnjeli Jordan u naš vječni dom i ne dopusti da se povučemo. Pomozi nam da se potpuno oslonimo na tebe za svaku potrebu, unatoč kušnji da se povučemo. Ti si naša Stijena i Spasenje. Pomozi nam da prijeđemo Jordan, a ne da se povučemo!
Otvorite sa mnom Ponovljeni zakon 34,1-5: „Poslije toga ode Mojsije s Moapskih poljana na brdo Nebo, na vrhunac Pisge nasuprot Jerihonu, gdje mu Jahve pokaza svu zemlju: Gilead do Dana, sav Naftali, kraj Efrajimov i Manašeov, svu Judinu krajinu do Zapadnog mora; zatim Negeb, područje doline Jerihona – grada palmi – do Soara. Potom mu reče Jahve: “Ovo je zemlja za koju sam se zakleo Abrahamu, Izaku i Jakovu da ću je dati tvome potomstvu. Dopustio sam da je pogledaš svojim očima, ali ti onamo nećeš prijeći. I Mojsije, sluga Jahvin, umrije ondje u zemlji moapskoj po Jahvinoj zapovijedi.“
Mojsije je bio tako blizu, a opet tako daleko. Biblija ukazuje na to da je nakon Mojsijeve smrti Bog bio taj koji ga je pokopao. Znamo da je Bog podigao Mojsija natrag u život i uzeo ga na nebo, kao primjer onih koji će umrijeti u Kristu i uskrsnuti kroz Njegovu oživljavajuću silu zvukom trube pri Njegovom drugom dolasku.
Prije oko godinu dana, imao sam prednost stajati na gori Nebo i gledati na prostrane ravnice u nizini, na Galilejsko more prema sjeveru, na Jerihon preko rijeke Jordana i na Mrtvo more prema jugu. Bilo je nevjerojatno uzbudljivo iskustvo shvatiti da je Bog upravo tu razgovarao s Mojsijem i dopustio mu da vidi buduću povijest Izraelovih uspona i padova, njihovu ponovno oživljenu predanost Bogu, i njihov ponovni otpad u sebecentrične i idolopokloničke prakse. Vidio je njihovo podvrgavanje stranim silama. Vidio je Isusa kako dolazi kao beba i Njegov čudesan, savršen život i službu. Vidio je agoniju u Getsemanskom vrtu, izdaju, šibanje i raspeće. Knjiga Patrijarsi i proroci nam na stranicama 475 do 476 kaže: „Njegovo srce se steglo od bola, a suze gorčine potekle niz lice, iz suosjećanja s patnjama Božjeg Sina. … Bol, ogorčenje i strah ispunili su Mojsijevo srce kad je vidio licemjerstvo i sotonsku mržnju koju je židovski narod pokazao prema svom Otkupitelju, moćnom Anđelu koji je išao pred njihovim ocima. Čuo je Kristov bolni uzvik: ‘Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio!’ (Mk 15,34) … Ali kad je ponovno pogledao i vidio ga kako dolazi kao Pobjednik, kako se uzdiže na nebo u pratnji anđela i vodi mnoštvo spašenih, vidio je blještava vrata otvorena da ga prime i vojske nebeske kako s pjesmom pobjede izražavaju dobrodošlicu svom Zapovjedniku. Njemu je tada pokazano da će on biti taj koji će pratiti Spasitelja i otvoriti mu vječna vrata.“
Bog je otkrio Mojsiju povijest kršćanske crkve, vrijeme kada će učenici propovijedati evanđelje, kada će svi koji prihvate Kristovu poruku postati vjerom Abrahamovo sjeme, „pozvani da čuvaju i svijetu obznanjuju Božji Zakon i evanđelje njegovog Sina“ (PP 476). Vidio je kako kršćanski svijet govori da prihvaća Krista, ali odbacuje Njegov zakon. Vidio je kako je sedmi dan – subota – zanemaren i odbačen od strane većine, a poštovan od strane vjerne manjine. U Patrijarsima i prorocima na 477. stranici piše: „Vidio je posljednju veliku bitku zemaljskih sila za uništenje onih koji drže Božji Zakon. … Čuo je Božji zavjet mira s onima koji su držali njegov Zakon. … Vidio je drugi Kristov dolazak u slavi.“ A zatim je vidio Novu Zemlju, Obećanu zemlju koja je ljepša od svega što se nalazilo pred njim. U Patrijarsima i prorocima na 477. stranici to je opisano ovako: „Mojsije s neizrecivom radošću promatra prizor, slavnije ispunjenje izbavljenja od najsmjelijih nada što ih je ikada zamišljao. Njihova zemaljska lutanja su zauvijek prošla, a Božji je Izrael najposlije ušao u obećanu zemlju.“
Idemo sada na nekoliko trenutaka na goru Nebo – tamo gdje je Mojsije gledao ovu proročku viziju budućnosti.
[Publici je prikazan sljedeći video zapis Wilsona na gori Nebo]
[youtube height=”315″ width=”560″]https://www.youtube.com/watch?v=jf-cGwBV75s[/youtube]
Kakvu li je privilegiju Mojsije imao – vidjeti što će Bog učiniti za svoj narod kroz cijelu povijest sve do danas. Uskoro ćemo prijeći preko figurativnog Jordana u tu Obećanu zemlju gdje će nam dobrodošlicu pružiti Otac, Krist, Sveti Duh, Mojsije, Ilija, Henok i anđeli.
Ali vratimo se na Izraelce. Oni su još uvijek bili na istočnoj strani Jordana nakon svojih 40 godina u pustinji. Još uvijek nisu prešli. Proveli su trideset dana žalovanja zbog gubitka Mojsija. Sve dok on nije bio uzet od njih, nisu potpuno razumjeli njegovu očinsku ulogu u njihovim životima, njegovu mudrost i savjete. Međutim, nisu bili sami. Stup od oblaka danju i stup od ognja noću nad svetištem, bili su neprestani podsjetnici da je moćni Bog bio uz njih. Braćo i sestre, Svemoćni Bog je s nama na ovom stadionu i diljem svijeta dok se pripremamo da prijeđemo Jordan. Nemojte se povući!
Kao Mojsijev zamjenik, Jošua je postao prepoznati vođa Izraela. On je bio hrabar, tih, vjeran, čvrst, brižan, odan i imao je potpunu vjeru u Boga. Jošua je bio taj koga je Bog izabrao da vodi djecu Izraelovu u Obećanu zemlju kroz Božju potpunu i natprirodnu moć.
Naše čitanje Pisma u Jošui 1,2 kaže nam da mu je Bog govorio izravno kada je rekao: „Moj je sluga Mojsije umro; zato sada ustani, prijeđi preko toga Jordana“. PRIJEĐI PREKO TOGA JORDANA … NE POVLAČI SE … PRIJEĐI JORDAN … „ti i sav taj narod, u zemlju koju dajem sinovima Izraelovim. … Svako mjesto na koje stupi vaša noga dajem vam.“ Jošua i djeca Izraelova nisu se smjeli obeshrabriti ili povući. Bog je nastavio u 6. i 7. retku s riječima za nas danas u San Antoniju: „Budi odvažan i hrabar … Samo budi odvažan i hrabar da sve učiniš vjerno prema naredbama koje ti je dao Mojsije, sluga moj. Ne skreći od toga ni desno ni lijevo da bi ti bilo sretno sve što poduzmeš.“
Adventistički vjernici, budite hrabri u Gospodu, tražite Ga da nam pomogne da držimo Njegov moralni zakon i učinimo Božju Svetu Riječ glavnom u svemu što činimo. Nemojte zapeti niti na jednoj niti na drugoj strani ceste. Ostanite u središtu Božje volje, prijeđite Jordan, nemojte se povući!
Božja Sveta Riječ – kako je to dragocjena knjiga! Njegov zakon, Njegova proročanstva, Njegove upute, Njegovo evanđelje, Njegova ljubavna pisma za nas. Na Božju Riječ možete računati!
Imam tri Biblije sa sobom i dragocjene su mi. Dvije od njih su pripadale rukopoloženim slugama evanđelja koji su umrli u Isusu. Prva Biblija je pripadala mom djedu N. C. Wilsonu – prvom N. C.-u.
Djed je bio izvanredan proučavatelj Riječi. Pisao bi mi pismâ ohrabrenja dok sam bio mladi pastor. Volio sam svoju baku i djeda Wilsone. Oboje su voljeli Božju Riječ i Duh proroštva.
Ova druga Biblija pripadala je mom dragom ocu, Nealu C. Wilsonu – drugom N. C.-u. Tata me naučio da poštujem i vjerujem Božjoj Svetoj Riječi. Volio je propovijedati iz Riječi – neiscrpnog izvora Božjih pouka. I moja dragocjena majka i dragi otac voljeli su Svetu Bibliju i Duh proroštva. Oboje su mi u naslijeđe ostavili potpuno pouzdanje i ljubav za jasno čitanje Božje Riječi i veliko uvažavanje Duha proroštva. Od svojih roditelja nikada nisam čuo niti jedan podcjenjivački komentar o Bibliji ili Duhu proroštva – samo veliko poštovanje i prihvaćanje.
Svesrdno vas molim da imate tu istu ljubav i poštovanje za ovu Knjigu i Duh proroštva. Ako već neko vrijeme niste mnogo čitali jedno ili drugo, uzmite Bibliju i čitajte ju. Uzmite Put Kristu, Isusov život [Čežnju vjekova], Službu liječenja [Put u bolji život], Veliku borbu, Patrijarhe i proroke, Svjedočanstva ili bilo koju drugu knjigu Duha proroštva, i čitajte ju. I gledajte što će Bog činiti za vaše srce i život. Pridružit se crkvenim članovima diljem planeta dok započinjemo novo petogodišnje razdoblje čitanjem jednog poglavlja Biblije dnevno i oko dvije stranice niza Sukob vjekova. Proteklih pet godina, bila je radost pročitati cijelu Bibliju, i bit će radost i ovih pet godina. Naravno, ako imate vlastiti plan čitanja, molim vas da napredujete po njemu – ali u svakom slučaju, hajdemo iskusiti Božju Riječ i Duh proroštva u našim životima svakoga dana.
Kao adventisti sedmoga dana, mi potpuno prihvaćamo Bibliju kao Božju nadahnutu Riječ. Duh proroštva shvaćamo kao manje svjetlo, nadahnuto istim nebeskim nadahnućem koje vodi većem svjetlu – Bibliji. Na posljednjem zasjedanju Generalne konferencije koje je Ellen White posjetila, iznijela je duhovnu poruku i sišla s propovjedaonice. Zaustavila se i vratila, uzevši veliku Bibliju s propovjedaonice u svoju ruku, te izjavila: „Preporučam vam ovu Knjigu.“ Braćo i sestre, ako želimo prijeći Jordan, ozbiljno čitajmo Božju Riječ, dopuštajući njezinim uputama da kroz utjecaj Svetoga Duha mijenjaju naše živote. David je rekao u Psalmu 119,11: „U srce pohranih riječ tvoju da protiv tebe ne sagriješim.“ Na Božju Riječ i Duh proroštva možete računati!
A ovdje je moja Biblija. Imam je već pet godina, pošto sam prošlu dragocjenu Bibliju izgubio u zrakoplovu. Kupio sam ovu i čuvam je. Ipak, već sam i OVU Bibliju izgubio dva puta, ali oba puta mi ju je Gospod čudesno vratio. Dragocjena je ne samo zato što je to moja Biblija za proučavanje i propovijedanje, već zato što je to Božja Riječ! Osoba koja mi je vratila Bibliju prošli put, dala mi je uz nju i poseban dodatak kako je ne bih ponovno izgubio: Tedovu biblijsku uzicu! Moji prijatelji, možda ću ponovno izgubiti ovu Bibliju, ali neću izgubiti Božju Svetu Riječ jer se ona nikada ne može izgubiti! Božja Riječ je sigurna i ona je temelj. Vječna je, i možete vjerovati ovoj Riječi – onako kako u njoj piše!
Ova dragocjena Knjiga – Biblija – istinita je i pouzdana. Možete je čitati na jasnom jeziku po vašem izboru, i bit će opet istinita!
Da, Bog je stvarno stvorio ovaj svijet nedavno, u šest doslovnih dana, i odmarao se u sedmi dan, subotu, te od nas traži da činimo isto, kao vječni znak naše odanosti Njemu. Izraelci doista jesu čudesno prešli kroz Crveno more! Bog jest davao manu! Deset zapovijedi jesu napisane Božjim vlastitim prstom! Služba u svetištu zaista pokazuje Kristovo spasenje i službu na zemlji i nebu! Isus jest došao kao beba, živio je savršen život, umro je za nas, uskrsnuo je za nas, otišao je na nebo, i vratit će se na isti način! Kristu stvarno služi za nas kao naš Veliki svećenik, i ušao je u svetinju nad svetinjama 1844. kako bi dovršio svoj istražni sud! Isus dolazi ponovo! Božja Riječ jest točna i istinita i može se razumjeti. Baš. Kao. Što. Piše.
Jošua 1,8-9 kaže: „Neka knjiga Zakona bude na ustima tvojim: razmišljaj o njoj danju i noću, kako bi vjerno držao sve što je u njoj napisano: samo ćeš tada biti sretan i uspjet ćeš u pothvatima. Nisam li ti zapovjedio: odvaži se i budi hrabar? Ne boj se i ne strahuj, jer kuda god pođeš, s tobom je Jahve, Bog tvoj.“
Ovo je bio Božji signal Izraelcima da prijeđu Jordan. Jošua je naredio pripremu za prelazak.
Jošua 3,1 kaže da je Jošua ustao rano i da su sva djeca Izraelova noćila na rubu rijeke. Kušnja se približila. Opet je došlo vrijeme da se vide Božja velika čuda! Treći redak kaže: „Čim ugledate Kovčeg saveza Jahve, Boga vašega, i svećenike levite koji ga nose, krenite svi sa svoga mjesta i pođite za njim.“ Peti redak upućuje: „Posvetite se za sutra, jer će sutra Jahve učiniti čudesa među vama.“ Dok se ponizujemo pred Gospodom i jedni prema drugima, dok žarko molimo Boga za kasnu kišu Svetoga Duha, dok dopuštamo posvećujućoj sili Svetoga Duha da nas čini sve sličnijima Kristu, vidjet ćemo „čuda“ među nama kako se adventna vijest širi poput požara!
U 9. retku, Jošua je rekao narodu: „čujte riječi Jahve, Boga svojega.“ Bog je obećao protjerati stanovnike Obećane zemlje.
Sljedeći razvoj događaja je izvanredno uzbudljiv! Jošua 3,14-16 zapisuje: „Kad je narod krenuo iz svojih šatora da prijeđe preko Jordana, ponesu svećenici Kovčeg saveza pred njim. A kad su nosači Kovčega stigli do Jordana i kada su svećenici koji su nosili Kovčeg zagazili u vodu na obali – a bilo je vrijeme žetve kad se Jordan prelijeva preko svojih obala – voda što je tekla odozgo daleko se, poput nasipa, ustavila kod grada Adame, koji se nalazi kraj Sartana; a voda što je otjecala dolje u Arabsko ili Slano more sasvim je otekla i narod je prelazio prema Jerihonu.“
Bilo je proljeće i rijeka je bila vrlo visokog staja. Na 483. stranici knjige Patrijarsi i proroci čitamo izvještaj: „Vojska je došla do granica Jordana. Svi su znali da bez božanske pomoći nema nade da prijeđu na drugu stranu. U to doba godine, u proljeće, topljenje snijega u planinama podiglo je vodostaj Jordana tako da se rijeka prelijevala preko obala onemogućujući prolaz na uobičajenim plićacima. Bog je htio da Izraelov prelazak preko Jordana bude čudo.”
Mnogo puta, Bog nas vodi u teške ili nemoguće situacije gdje Njemu dajemo slavu kada vidimo kako nam posloži prolaz kroz tu poteškoću. Braćo i sestre, prijeđimo Jordan, nemojmo se povlačiti! Reagiramo li tako da damo Bogu slavu kada On otvori put za nas? Upravo iz tog razloga On želi da se sjećamo Njegovih intervencija u našim životima i postavimo kamenje za sjećanje kako nikada ne bismo zaboravili „prijeći Jordan i ne povući se.“
Sedamnaesti stih kaže da su svećenici koji su odnijeli Kovčeg do sredine Jordana ostali ondje sve dok narod nije prešao rijeku. Prije nego što su svećenici otišli, Jošua je pozvao predstavnike iz svakog od dvanaest plemenâ kako bi uzeli veliki kamen s dna rijeke koji će predstavljati njihovo pleme u spomeniku. Jošua 4,6-7 kaže: „To će biti na spomen među vama. Kad vas jednoga dana budu pitala vaša djeca: `Što vam znače ovi kamenovi?` reći ćete im: `Voda se Jordana razdijelila pred Kovčegom saveza Jahvina kad je prelazio preko Jordana.` I ovo će kamenje biti vječni spomen sinovima Izraelovim.“
Uvijek je postojala potreba za sjećanjem, za uspostavljanjem nečega što će nas stalno podsjećati. To je bila svrha kamenog spomenika Izraelovog prelaska – sjećati se što je Bog učinio. I upravo zbog toga On želi da se sjećamo što se događa ovdje u San Antoniju, što Sveti Duh radi u našim životima – da je naša misija naviještati: „Ustani! Zasini! Isus dolazi!“ Vi ste ‘spomenici’. Bog ima posebnu svrhu za svakoga od nas koji činimo Njegovu crkvu – da se sjećamo kako nas je Bog vodio u prošlosti.
U knjizi Life Sketches, na 196. stranici čitamo: „Kada razmislim o našoj prošlosti, kada ponovno razmotrim svaki naš korak sve do danas, mogu reći: slava Bogu! Kada vidim što je Gospod učinio za nas, puna sam divljenja i povjerenja prema Kristu kao vođi. nemamo se što bojati za budućnost, osim ako zaboravimo način na koji nas je Gospod vodio i Njegovo učenje u našoj prošlosti.“
Kakva privilegija je svjedočiti o Božjoj sili u vodstvu Njegovog adventnog pokreta i onome što će On učiniti tijekom posljednjih dana zemaljske povijesti! Naravno, Bog ne želi da se samo sjećamo, On želi da aktivno sudjelujemo u stvarnoj misiji Njegove crkve – to je razlog zašto smo ti i ja članovi ove dragocjene Adventističke crkve. Pozivam sve članove mjesnih crkava posvuda da sudjeluju u divno oživljavajućem programu Probuđenje i reformacija – vi, vaša obitelj, vaša crkva, vaša zajednica! Članovi laici, izazivam vas da budete uključeni u svakodnevnoj misiji crkve mnogo više nego što ste to bili do sada. Mi računamo na vas! Bog računa na vas! Vi ste ‘spomenik’, hodajuće svjedočanstvo i podsjetnik na Božju istinu! Uključite se u najveće moguće evangelizacijsko i misijsko dosezanje. Uzmite vremena da pročitate i molite se za strateški plan svjetske Adventističke crkve „Dosegnimo svijet“. To je vaš plan. To je naš plan. To je Božji plan. Evangelizam je krvotok crkve. Svatko od nas treba biti uključen u njega – bilo kroz osobno svjedočenje, male skupine ili javni evangelizam u raznim oblicima. Svaki put kada propovijedam čitav evangelizacijski niz, kao što sam to učinio u svibnju u Harareu u Zimbabweu, budem ponovno duhovno napunjen, osvježen, i još utvrđeniji u čudesnom biblijskom razumijevanju koje je Bog dao nama adventistima sedmog dana. Toliko se oduševim Božjom logičnom, uvjerljivom i dragocjenom adventnom porukom. Pozivam sve naše vođe, pastore i laike posvuda: uključite se u osobni i pogotovo javni evangelizam, čak i ako mislite da to neće funkcionirati tamo gdje vi živite. Prilagoditi metode vašem području, ali posegnite! Svaki napor koji pod Božjim vodstvom poduzmete u dosezanju ljudskih srdaca, donijet će ploda. Evangelizam nije mrtav! Življi je nego ikad prije! Bog je u njemu! To je Njegov plan. On će to blagosloviti!
U ovome smo zajedno pod vodstvom svemoćne Božje ruke – crkveni vođe i članovi rade ruku pod ruku za misijsko dosezanje. Gledajte kako On radi dok se učimo oslanjati potpuno na Njegovu silu. Svjedočanstva za crkvu, sv. 9, 117. str., kažu: „Djelo Božje na ovoj Zemlji nikad se neće moći dovršiti sve dok se muškarci i žene koji čine našu crkvu ne okupe na posao i ne ujedine svoje napore s naporima propovjednika i crkvenih službenika.“ Bog želi da se ujedinimo u najvećem misijskom dosezanju koje je svijet vidio. Kasna kiša Svetoga Duha će pasti i djelo će se dovršiti.
Crkveni članovi, dopustite da Sveti Duh napravi revoluciju u vašem načinu razmišljanja. Uzmite crkvenu misiju dosezanja u svoje ruke svakodnevno, radeći u uskoj suradnji s crkvenim vođama i pastorima. Neka to bude potpuno sudjelovanje. Nemojte se uključiti samo u mehaniku crkve. Da, trebate biti uključeni u unutarnji rad crkve kako bi se ona nastavila kretati naprijed, ali još nam je potrebnije potpuno opunomoćenje laika u nošenju tereta crkvenog evangelizacijskog i misijskog dosezanja, zajedno s pastorima i crkvenim radnicima. Recite nekome o svom odnosu s Kristom! Vrijeme je da idemo kući! „Ustani! Zasini! Isus dolazi!“ Poslušajte Božju zapovijed: „Prijeđite Jordan, nemojte se povući!“
Mladi Adventističke crkve, ovo je vaša crkva. Ovo je vaš adventni pokret. Ovo je vaša misija. Krist je vaš Učitelj. Iskoristite svaku priliku za službu drugima u Isusovo ime! Poslušajte Božju zapovijed: „Prijeđite Jordan, nemojte se povući!“
Pastori, zdravstveni radnici i učitelji, vi činite divno djelo za Gospoda. Ostanite jaki u Njegovoj Riječi. Ostanite čvrsto na stupovima Božjeg adventnog pokreta. Poslušajte Božju zapovijed: „Prijeđite Jordan, nemojte se povući!“
Muževi, supruge i obitelji, nemojte dopustiti da se išta uvuče u vaše domove što će vas odvojiti od Božjih planova za vas i vašu djecu. Uklonite svaku televiziju, društvene medije, glazbu, knjige i druge utjecaje koji će vas odvratiti od Isusa i Njegove biblijske istine. Poslušajte Božju zapovijed: „Prijeđite Jordan, nemojte se povući!“
Pozivam svakoga od nas u crkvi da ostavimo po strani razlike u mišljenjima, da se ponizimo pred Bogom. Sada je vrijeme da se ujedinimo pod Kristom, našom Pravednosti.
Knjiga Counsels to Ministers, na 145. str. kaže da se „Božji radnici trebaju u suosjećanju punom ljubavi i u povjerenju ujediniti jedni s drugima. Onaj tko govori ili čini bilo što što ima tendenciju razdvajati članove Kristove crkve – radi protiv Gospodnje namjere. Nesuglasice i razmirice u crkvi, ohrabrivanje sumnjičenja i nevjere, obeščašćuju Krista.“ Bog je progovorio kroz Ellen White, upućujući nam žarku molbu u Svjedočanstvima, sv. 9, na stranici 219: „Molim se da On omekša i ukroti svako srce. … Neka ne bude samouzdizanja. Neka radnici ponize svoja srca pred Bogom, i blagoslov će doći.“
Dok se ujedinjujemo pod Božjim vodstvom, On vodi svoju djecu prema Jordanu na tako mnogo načina diljem svijeta da nebo dodiruje njihove živote i one s kojima dolaze u doticaj. Na umu mi je Tihomir Min, bugarsko-vijetnamski mladić kojeg sam upoznao u Hanoiju prošle godine, i koji je podijelio svoje osobno svjedočanstvo i put prema Božjoj istini koji još uvijek traje. Tihomir se pitao o Bogu i o svojim korijenima dok je odrastao u Bugarskoj s bugarskom majkom i vijetnamskim ocem. Kada je imao deset godina, njegovi roditelji su se rastali. Tihomir se suočio s izazovima u svojoj potrazi za Bogom, uključujući napade od strane zlih duhova dok je pokušavao pronaći mir. Molio se od sveg srca Bogu da mu, ako postoji, pomogne. Odjednom, počeo je pronalaziti olakšanje i ohrabrenje. Na kraju je pronašao kršćansku internetsku stranicu koja mu je pružila mnogo ohrabrenja, neke CD-e i knjigu Veliku borbu. Shvatio je da je administrator ove internetske stranice adventist sedmoga dana. Čitanje Velike borbe navelo je Tihomira da čita Bibliju, što ga je iznimno oduševilo i promijenilo njegov život. Rekao je: „Moj život se promijenio kada sam otvorio svoje oči za Boga.“
Tihomir je osjetio potrebu da otputuje u Vijetnam. Pronašao je dio svoje obitelji tamo, ali otkrio je i mnogo veću obitelj – Božju obitelj. Dok je bio u Vijetnamu, Tihomir je iskusio neke teške izazove i tražio je crkvu. Pokušao je pronaći adventističku crkvu. Ali mi u Vijetnamu ne posjedujemo niti jednu zgradu, te imamo samo mali broj vjernika u tom velikom gradu. Južnoazijskopacifička divizija, Jugoistočnoazijska unija, Vijetnamska misija, Generalna konferencija, i drugi, imaju planove za uspostavljanje Božjeg djela na snažniji način u tom velikom glavnom gradu. Ako netko želi pomoći na neki način, molim vas da kontaktira Južnoazijskopacifičku diviziju ili naš ured.
Tihomir je pretraživao Internet kako bi pronašao Adventističku crkvu u Hanoiju. Napokon je pronašao informaciju i rekao da ne zna što mi zapravo vjerujemo, ali želio je posjetiti i saznati. Počeo se nalaziti s našom malom skupinom koja zajedno svetkuje subotu i koja se sastoji prvenstveno od radnika ADRA-e Vijetnama. Tihomir je nastavio ići na ove sastanke jer je pronašao tako mnogo sretnih i ohrabrujućih ljudi. Ubrzo se puno više upoznao s Kristom i našim biblijskim vjerovanjima. Bio je presretan što je konačno pronašao mir. Tihomir je kršten i pridružio se maloj Adventističkoj crkvi u Hanoiju. I dalje ima osobne izazove i poteškoće na svom kršćanskom putu, ali on svjedoči mnogim ljudima u visokim sferama društva, te uči više o tome kako hodati s Bogom na svakom koraku. Unatoč problemima s kojima se i dalje suočava, kaže da je pronalazak Boga najbolja stvar koja se ikada dogodila u njegovom životu. Molite se za Tihomira u njegovom svakodnevnom hodu s Gospodom dok ga Bog vodi prema prelasku Jordana i Obećanoj zemlji.
Imam na umu Dolores Slikkers, crkvenu članicu s tako mnogo ljubavi i velikodušnosti, koja je zajedno sa svojim posvećenim mužem Leonom pomogla da tolikim studentima da pronađu stvarni smisao u životu tako što će davati slavu Bogu kroz svoju struku. Ovog ožujka, na sastanku Odbora Sveučilišta Andrews, nalazila se prazna stolica ispred Doloresine pločice i nešto ljupkog cvijeća koje je Niels-Erik Andreasen, predsjednik Sveučilišta Andrews, postavio tamo kao znak poštovanja i nade. Dolores je umrla prošlog prosinca u automobilskoj nesreći, ali ona čeka dolazak svog Kralja koji će ju povesti preko Jordana u Obećanu zemlju sa stotinama studenata kojima je pomogla.
Imam na umu Rickyja, gluhonijemog mladića iz Riveralte u Boliviji, čije molitve su bile uslišene kada je počeo proučavati Bibliju sâm. Prema Winstonu Sarzuriju, voditelju Odjela za osobnu službu i evangelizam Istočnobolivijske misije, i Robertu Costi, pomoćniku tajnika Odjela za propovjedničku službu pri Generalnoj konferenciji, Ricky je došao u kontakt s crkvom i njezinim biblijskim učenjima preko Interneta. U javnoj školi gdje je Ricky studirao, bilo je nekoliko drugih mladih gluhonijemih studenata. Među tim studentima s potrebama, našla se i vjerna mlada adventistica koja je tražila Boga da joj pokaže kako sa svojim kolegama u razredu podijeliti Isusovu ljubav, Njegovu spasonosnu silu i radosnu nadu koju donosi. Kada je shvatila da je Ricky stvarno zainteresiran za proučavanje Biblije, natjerala se da u rekordnom vremenu nauči znakovni jezik kako bi mogla svjedočiti za Krista. Kako je ova vjerna djevojka dijelila Isusa s Rickyjem kroz znakovni jezik, tako je on prihvatio Krista i naša temeljna vjerovanja. Postao je silan učenik i biblijski učitelj koji poučava adventnu poruku osmero drugih studenata. Prošlog travnja, svi gluhi studenti iz te škole bili su na evangelizacijskom nizu u Boliviji koji je vodio John Bradshaw iz emisije It Is Written. Članica mjesne vlade koja je zadužena za gluhe, bila je na evangelizaciji kako bi ju prevodila na znakovni jezik, te je bila zadivljena što se naša crkva zanima za gluho stanovništvo. Sada se i ona zanima za adventistička vjerovanja! Ona i njezin gluhi muž su u kontaktu s našim mjesnim pastorima kako bi dobivali adventističke materijale za gluhe. Uvijek pokazujmo interes za skupine s potrebnim potrebama. Uzmite vrijeme za one u posebnim situacijama – i s njima možete podijeliti Krista i ovu dragocjenu adventnu poruku. Kao rezultat ovog rada, u najvećem gradu u Boliviji, Santa Cruzu, nova crkva je na pomolu s mnogo potencijalnih gluhih članova. Prošlog travnja, Ricky se krstio. Izašao je iz vode pokazujući rukama radosne znakovi, i tako govoreći svijetu kako je sretan što je predao svoj život Isusu.
Dragi članovi crkve koji se nalazite ovdje na ovom stadionu, i vi koji gledate diljem svijeta, nemojte se obeshrabriti dok stupate prema prelasku Jordana. Mi se bližimo domu! Još malo, i tamo smo! Nemojte se dati odvratiti ili zastrašiti. Idite naprijed s potpunim pouzdanjem u Stvoritelja, Otkupitelja, Janje i Velikog svećenika koji nam u Hebrejima 4,16 kaže: „Pristupajmo dakle smjelo Prijestolju milosti da primimo milosrđe i milost nađemo za pomoć u pravi čas!“ Možda ste sada u vremenu te potrebe, a ono će sigurno doći u bliskoj budućnosti, prema biblijskom proroštvu, kada će naša jedina nada i spasenje biti u potpunom oslanjanju na Krista, Stijenu. On je ono što sada trebamo u našem globalnom djelu naviještanja porukâ trojice anđelâ koje su nam povjerene od neba.
Isus, sa svojom milošću, svojom snagom, svojom nenadmašnom ljubavlju i svojom pravednošću – srž je porukâ trojice anđelâ, i jedini razlog za prelazak preko Jordana. Oslonimo se na predivna, utješna i ohrabrujuća obećanja iz Psalma 37,5-7: „Prepusti Jahvi putove svoje, u njega se uzdaj i on će sve voditi. Pravda će tvoja zasjati k`o svjetlost i tvoje pravo k`o sunce podnevno. Smiri se pred Jahvom i njemu se nadaj, ne žesti se na onog koji ima sreće, na čovjeka koji spletke kuje.“
Bog vas poziva danas da se pridružite posljednjem naviještanju Kristovog spasenja, Njegove Radosne vijesti i Njegovog skorog dolaska!
Vjerujmo Božjoj Riječi, vjerujmo proročkim knjigama Daniela i Otkrivenja, vjerujmo Duhu proroštva. Isus dolazi uskoro! Kakav dan će to biti! Prijeđimo Jordan, nemojmo se povući u nevjeru i cinizam.
Mi smo spašeni kroz opravdavajuću i posvećujuću silu Isusa Krista i samo Njega – spašeni Njegovom pravednošću. Božja služba u svetištu ukazuje na Krista i Njegovu pravednost i treba se temeljito proučavati i dijeliti. Kopajte duboko u svom razumijevanju našeg Spasitelja, Isusa Krista. Klonite se površnosti i sugestijâ da samo govorite „Isus“, a ignorirate Kristove doktrinalne istine. Moja braćo i sestre, svako od naših biblijskih temeljnih vjerovanja i doktrina ima Krista u svom središtu. Kakva li je prednost dijeliti ovu proročku poruku i ponizno tražiti Boga probuđenje i reformaciju kroz silu Svetoga Duha! Prijeđite Jordan, nemojte se povlačiti natrag u legalizam, misticizam, površnost ili besmisleni emocionalizam.
Poruke trojice anđelâ trebaju se navijestiti silom Duha Svetoga od strane svakoga od nas. Živite istinu kroz prebivanje Svetoga Duha u vama i marljivo proučavanje Biblije i Duha proroštva. Prijeđite Jordan, nemojte se povlačiti prema svjetovnim i nebiblijskim idejama o teologiji ili bezbrižnosti u kršćanskom praktičnom životu!
Prihvaćajte i promičite Božju cjelovitu zdravstvenu poruku koja nas može blagosloviti fizički, mentalno, društveno i duhovno. Koristite ovu desnu ruku sveobuhvatne zdravstvene službe u dosezanju ljudi u okviru Misije gradovima i u seoskim sredinama. Uzbudljivo je vidjeti kako ljudi prihvaćaju naglasak na zdravlje s potpunim posvećenjem, dopuštajući Bogu da preuzme nadzor nad njihovim životima i njihovim životnim stilovima. Prijeđite Jordan, nemojte se povlačiti u skepticizam, visoki kriticizam, fanatizam ili formalizam!
Jednog skorog dana, pogledat ćemo gore i vidjeti mali, tamni oblak otprilike veličine čovjekove ruke. Postajat će sve veći i sve svjetliji. Cijelo nebo se izlijeva za ovaj klimaktički događaj, s milijunima anđelâ koji sačinjavaju taj čudesan oblak nad kojim se nalazi duga, a ispod kojeg sijevaju munje. Točno u središtu ovog nevjerojatnog oblaka bit će Onaj kojeg smo čekali, Onaj koji je savršeno ljubak, naš Spasitelj i Gospod Isus Krist, koji sada dolazi kao Kralj kraljeva i Gospodar gospodara. Pogledat ćemo gore i reći: „Ovo je Bog kojeg smo čekali“, a Krist će pogledati dolje i reći: „Valjaš, slugo dobri i vjerni! Uđi u radost gospodara svoga!“ Konačno ćemo biti s Njim i primiti nagradu pravednih koji su se potpuno oslonili na Isusa. Figurativno ćemo prijeći Jordan kako bismo započeli svoje konačno putovanje kroz svemir sve do ulaska u Obećanu zemlju na nebu. Bit ćemo s Njim u savršenom okružju i nikad se više nećemo rastati, čime će se ispuniti obećanjâ iz Otkrivenja 22, posljednjeg poglavlja Biblije. Od 3. do 7. retka čitamo: „I neće više biti nikakva prokletstva. I prijestolje će Božje i Jaganjčevo biti u gradu i sluge će mu se njegove klanjati i gledati lice njegovo, a ime će im njegovo biti na čelima. Noći više biti neće i neće trebati svjetla od svjetiljke ni svjetla sunčeva: obasjavat će ih Gospod Bog i oni će kraljevati u vijeke vjekova. I reče mi: ‘Ove su riječi vjerne i istinite jer Gospod Bog, nadahnitelj proroka, posla svoga anđela da on pokaže slugama njegovim što se ima dogoditi ubrzo. I evo, dolazim ubrzo! Blago onomu koji čuva riječi proroštva ove knjige!“
Ovo su Božja obećanja tebi, meni i ovoj crkvi ostatka, Njegovom adventnom pokretu. Ta divna Obećana zemlja je mjesto ka kojem idemo dok se uzdižemo da Ga susretnemo u zraku. Prijeći ćemo Jordan i otići na nebo kako bismo bili s Njime zauvijek. Kakav dan će to biti! Milošću i pravednošću Isusa Krista, ja želim biti tamo toga dana!
Ako je to i tvoja želja, pozivam te da mi se, dok se ponizno podlažeš Kristu i dijeljenju Njegove ljubavi i proročkih porukâ sa svijetom, pridružiš u stajanju ovog trenutka.
Dok se predajemo u Isusove ruke, našem Svemoćnom Kapetanu, On će nas voditi kroz Jordan u Obećanu zemlju! Dosegnimo svijet izvanrednom Radosnom viješću konačne pobjede kroz krv i milost našeg Stvoritelja, Otkupitelja, Velikog Svećenika, Nadolazećeg Kralja i Najboljeg Prijatelja – Isusa Krista! „Ustani! Zasini! Isus dolazi!“