“Jer si unatoč svojoj maloj snazi i sačuvao moju riječ i nisi se odrekao moga imena.” (Otkrivenje 3,8)
Pomodna se vjerska buđenja prečesto provode utjecanjem na maštu, poticanjem osjećaja i zadovoljavanjem želja za novim slušanjem biblijske istine i ne zanima ih svjedočanstvo proroka i apostola. Ako bogoslužje nema u sebi nešto senzacionalno, ono ih ne privlači. Vijest koja se obraća hladnom razumu ne nailazi na odaziv. Jasne opomene Božje riječi, koje su izravno povezane s njihovim vječnim dobrom, ostaju nezamijećene.
Svaka će istinski obraćena duša držati odnos prema Bogu i vječnim predmetima najvažnijim u životu. Ali gdje je u današnjim popularnim Crkvama duh posvećenosti Bogu? …
U mnogim su vjerskim buđenjima do kojih je došlo u posljednjih pedeset godina, manje–više na djelu bili isti utjecaji koji će se u budućnosti pokazati u mnogo proširenijim pokretima. Puno osjećajnog uzbuđenja, miješanja istinitog s lažnim, sve je to smišljeno da zavede. Ali nitko ne mora biti prevaren. Nije teško u svjetlosti Božje riječi utvrditi narav tih vjerskih pokreta. Kad god ljudi zanemare svjedočanstvo Biblije, odvraćajući se od njezinih jasnih istina što ispituju dušu i zahtijevaju samoodricanje i odricanje od svijeta, budimo sigurni da Božji blagoslov nije izliven. A na osnovi pravila što ga je sam Krist dao: “Prepoznat ćete ih po njihovim rodovima!” (Matej 7,16), očito je da ovi pokreti nisu djelo Božjeg Duha.
Bog se u istinama svoje Riječi sâm otkrio ljudima i one su svima koji ih prime štit protiv Sotoninih prijevara. Zanemarivanje ovih istina otvorilo je vrata zlu koje se danas toliko proširilo u vjerskom svijetu. U velikoj je mjeri iz vida izgubljena narav i važnost Božjeg zakona. Pogrešno razumijevanje naravi, trajnosti i obvezatnosti božanskog Zakona dovelo je do zabluda u vezi s obraćenjem i posvećenjem, a posljedica je sniženje mjerila pobožnosti u Crkvi. Ovdje treba tražiti uzrok nedostatka Božjeg Duha i sile u vjerskim buđenjima našega doba. (Veliki sukob, str. 366—368)