Pripadati više Nebu, a manje sebi

“Ovo su — nato mi reče — oni što dolaze iz velike nevolje; oni su prali svoje haljine i ubijelili ih u krvi Janjetovoj.” (Otkrivenje 7,14)
Voljela bih da vašem umu mogu predočiti buduću slavu i dovoljno naglasiti veličinu žrtve koja je morala biti prinesena za otkup ljudskog roda. Samo o vama ovisi hoćete li u toj slavi uživati. … Bog je svakome od nas dao talente, ali ako ih ne budemo razvijali, doživjet ćemo neuspjeh i izgubiti vječni život. Sve što je moglo biti učinjeno da nas podigne, učinjeno je, ali ako i mi sa svoje strane sve ne učinimo, onda će ta velika žrtva biti uzaludna, bar kada je o nama riječ. Kada budemo mjereni na tezulji, hoćemo li se pokazati lakim? Ili ćemo biti u velikom mnoštvu onih koji će stajati u bijelim haljinama? To ovisi o smjeru našeg djelovanja. Ako boravimo u Božjoj radionici, On će nas uljepšati i ugladiti, i bit ćemo spremni za nebeske stanove. O, neusporediva privlačnosti našega voljenog Spasitelja! Ništa ne vrijedi zemaljsko blago. Dovoljno je pogledati na Golgotu. Željela bih da svi prihvate ponuđeno spasenje. Svatko ima nešto što treba pobijediti i ako u tome uspije, klicat će: Dostojno je, dostojno je Janje koje je zaklano za nas! Želite li vječni život? Ako želite, morate se odvratiti od zadovoljstava ovoga svijeta. Poročnost ovog vremena isto je tako velika kao što je bila u Noino vrijeme. Ali čak i u tom iskvarenom, razvratnom naraštaju našao se jedan čovjek koji je hodio s Bogom. Henok je pazio da njegov um ostane usmjeren na Boga, i Bog ga nije ostavio, već ga je konačno uzeo iz ovoga grešnog svijeta. Taj čovjek je predstavnik onih koji će biti uzeti na Nebo kada Krist dođe i okupi svoj narod. Jesmo li mi spremni za Kristov dolazak? Tražimo li od Boga neprestano snagu da bismo se održali protiv neprijateljevih lukavstava? Jesmo oprali i očistili svoje haljine u krvi Jaganjčevoj? Bog je iskren prema nama. On zahtijeva da Mu posvetimo sve snage svojeg bića. Nas Veliki Liječnik treba iscijeliti. Moramo pripadati Nebu više nego sebi. Moramo imati udjela u božanskoj naravi. O, kakva nam je ljubav pokazana! Božji Sin je napustio nebesko prijestolje i dao svoj život za nas, radi nas je osiromašio. On je svoje božanstvo zaogrnuo ljudskom naravi. Jeste li se vi zauzvrat spremni odreći sebe i slijediti svojega Spasitelja? O, nemojte uludo tratiti to malo vremena što vam je preostalo tražeći svjetovnu čast i na taj način izgubiti dragocjenu ponudu vječnog života! (Manuscript 40, 1886.)