““Dakle: pristupajmo s pouzdanjem k prijestolju milosti da primimo milosrđe i nađemo milost za pravodobnu pomoć!”“ (Hebrejima 4,16)
Isus poznaje potrebe svoje djece i rado sluša njihove molitve. Neka ta djeca isključe svijet i sve što bi im moglo odvratiti misli od Boga i neka osjete da su sama s Bogom, da im Njegovo oko prodire do najskrivenijih dubina srca, da čita čežnju duše i neka razgovaraju s Bogom. U poniznoj vjeri možete se pozivati na Njegova obećanja i osjećati da, iako nemate ničega po samima sebi čime biste mogli zadobiti Božju naklonost, zbog Kristovih zasluga i pravednosti možete slobodno pristupiti prijestolju milosti u vrijeme kada vam zatreba pomoć. Ništa ne može toliko ojačati dušu da se odupre sotonskim kušnjama u velikoj borbi života kao što je ponizno dolaženje pred Boga, izlaganje duše pred Njim u svoj njezinoj bespomoćnosti, u očekivanju da će On biti vaš pomoćnik i vaš branitelj. (YI, 7. srpnja 1892.)
S povjerenjem i vjerom malog djeteta trebamo doći našem nebeskom Ocu govoreći Mu o svim našim potrebama. On je uvijek spreman da oprosti i pomogne. Riznica božanske mudrosti je neiscrpna i Gospodin nas ohrabruje da obilno crpimo iz nje. Čežnja za duhovnim blagoslovima, koja bi morala ispunjavati naše srce, opisana je riječima: ““Kao što košuta žudi za izvor-vodom, tako duša moja čezne, Bože, za tobom.”“ (Psalam 42,2) Potrebna nam je dublja duhovna glad za bogatim darovima koje Nebo čezne da nam daruje.
Moramo biti gladni i žedni pravde.
O, kad bismo imali vatrenu želju da upoznamo Boga putem svojih životnih iskustava, da stupimo u prijestolnu dvoranu Svevišnjega, da posegnemo rukom vjere i bespomoćnu dušu položimo pred Onoga koji je moćan da je spasi! Njegova dobrota i ljubav bolje su od života. (3BC 1147)
On na pripadnike ljudske obitelji želi izliti bogatstva vječne baštine. Njegovo je kraljevstvo vječno. (RH, 26. prosinca 1907.)