Promjena Šimunovog srca

“Zato nemaš isprike — tko god ti bio — o čovječe koji sudiš, jer o čem sudiš drugom, ti samog sebe osuđuješ, budući da ti, suče, običavaš činiti isto.” (Rimljanima 2,1)
“Domaćin Šimun bio je pod utjecajem Judina prigovaranja zbog Marijinog dara, i bio je iznenađen Isusovim ponašanjem. Njegov je farizejski ponos bio povrijeđen. Znao je da mnogi od njegovih gostiju gledaju na Krista s nepovjerenjem i nezadovoljstvom. Šimun je rekao u svojem srcu: ‘Kad bi ovaj bio prorok, znao bi tko je i kakva je ova žena što ga se dotiče: da je grešnica.’ Izliječivši Šimuna od gube, Krist ga je spasio od života jednakog smrti. Ali Šimun se sad pitao je li Spasitelj prorok. … Isus ništa ne zna o ovoj ženi tako slobodnog ponašanja, pomislio je on, u protivnom joj ne bi dopustio da Ga dotakne. … Kao što je Natan učinio s Davidom, tako je i Krist svoju pouku u domu sakrio velom ove priče. Bacio je na svojeg domaćina teret izricanja presude samome sebi. Šimun je naveo na grijeh ovu ženu koju je sada prezirao. Ona je doživjela veliku nepravdu od njega. … Međutim, Šimun je smatrao sebe pravednijim od Marije, pa je Isus želio da uvidi koliko je zapravo bila velika njegova krivnja. Želio mu je pokazati da je njegov grijeh veći od njezinog, toliko veći koliko je dug od pet stotina denara bio veći od duga od pedeset denara. … Šimunova hladnoća i nemarnost prema Spasitelju pokazale su kako je malo cijenio milost koju je primio. On je mislio da je počastio Isusa pozvavši Ga u svoj dom. Ali sad je vidio sebe kakav je doista bio. … Njegova je vjera bila haljina farizejstva. … Dok je Marija bila grešnica kojoj je oprošteno, on je bio grešnik koji nije dobio oprost. Strogo pravilo pravde što ga je želio usmjeriti protiv nje, osudilo je njega. Šimun je bio ganut Kristovom ljubaznošću, što ga nije javno ukorio pred gostima. S njim se nije postupalo onako kako je on želio da se postupi prema Mariji. … Strogo žigosanje učinilo bi da Šimun otvrdne prema pokajanju, dok ga je strpljiva opomena uvjerila u njegovu krivnju. Uvidio je veličinu svojeg duga prema Gospodinu. Njegova je ponositost ponižena, on se pokajao i oholi farizej postao je ponizni, samopožrtvovni učenik.” (Isusov život, str. 463,464)