Ujedinjeni u molitvi

U sklopu inicijative Vjerujte Njegovim prorocima danas čitamo "Propovjednik 2".

1 Ja rekoh u srcu svojemu: »Hajde da te iskušam veseljem pa se nagledaj užitka!« Ali gle, i to bijaše ispraznost. 2 O smijehu rekoh: »Ludost je!« I o veselju: »Što se time postiže?« 3 Promišljah u srcu svojemu da tijelu svome pružim vina, a srce svoje privedem mudrosti; i da se držim gluposti kako bih vidio što je dobro za sinove ljudske, što da čine pod nebom za izbrojenih dana života svojega. 4 Učinih velika djela: sagradih si kuće, zasadih si vinograde. 5 Načinih sebi vrtove i perivoje, i nasadih u njima stabla ploda svakojaka. 6 Načinih si jezera vodna, da iz njih natapam šumu gdje stabla rastu. 7 Nakupovah slugū i sluškinja, imadoh i slugū u mojoj kući rođenih; i imadoh stada krupne i sitne stoke više od sviju koji prije mene bijahu u Jeruzalemu. 8 Nakupih sebi i srebra i zlata i blago kraljeva i pokrajina; nabavih sebi pjevača i pjevačica i raskošja sinova ljudskih; i glazbala razna. 9 Tako postadoh velik te nagomilah više od sviju koji prije mene bijahu u Jeruzalemu; a i mudrost moja osta uza me. 10 I što god su mi oči poželjele, nisam im uskratio. Nisam priječio srcu svojemu bilo kakve radosti, nego se srce moje radovalo svakom trudu mojemu i to mi bijaše nagrada za sav trud moj. 11 Ja tada razmotrih sva svoja djela što ih načiniše ruke moje i trud što ga uložih da to načinim: i gle, sve je to ispraznost i hvatanje vjetra, i nema od toga koristi pod suncem. 12 Tada se ja okrenuh da promotrim mudrost i ludost i glupost: ta što možečovjek koji dolazi poslije kralja osim onog što je već učinjeno? 13 I ja vidjeh da je mudrost bolja od gluposti, kao što je svjetlost bolja od tame. 14 Mudracu su oči u glavi njegovoj, a luđak hodi u tami. No znam i sam da obojicu stiže ista sudbina. 15 I rekoh ja u srcu svojemu: »Kakva je sudbina ludomu, takva stiže i mene. Pa zašto sam ja onda nastojao biti još mudriji?« Tad rekoh u srcu svojemu: »I to je ispraznost.« 16 Jer ni mudru ni ludu nema spomena dovijeka; ono što je sada, u danima koji dolaze sve će se zaboraviti. I kako će umrijeti mudrac? Kao luđak! 17 Stog’ zamrzih život, jer djelo što se počinja pod suncem učini mi se opakim; ta sve je to ispraznost i hvatanje vjetra. 18 I ja zamrzih sav svoj trud što ga sȃm poduzeh pod suncem, jer ću ga ostaviti čovjeku koji dolazi poslije mene. 19 A tko zna hoće li on biti mudar ili lud? Ipak će on biti gospodar svega truda mojega kojim sam se trudio i kojim se pokazah mudrim pod suncem. I to je ispraznost. 20 I ja stadoh očajavati u srcu svojemu nad svim trudom kojim sam se trudio pod suncem. 21 Jer ima ljudi koji se trude u mudrosti i u znanju i u umijeću, ali će to ostaviti u baštinu čovjeku koji se sȃm nije trudio. I to je ispraznost i zlo veliko. 22 Jer što ima čovjek od svega truda svojega i od muke srca svojega koju je podnosio pod suncem? 23 Jer svi su dani njegovi muka, a posao njegov briga; srce njegovo ni noću ne miruje. I to je ispraznost. 24 Nema čovjeku boljega nego jesti i piti, i gledati da duši njegovoj bude dobro u onome u čemu se trudi. Ja vidjeh da je i to iz Božje ruke. 25 Jer tko je jeo, tko li uživao ako ja nisam? 26 Jer čovjeku koji je dobar pred licem njegovim podarit će mudrost i znanje i radost, a grješniku daje zadatak da skuplja i sabire, da bi podario onomu koji je dobar pred Bogom. I to je ispraznost i hvatanje vjetra.