Vjerujte Njegovim prorocima EGW

Put Kristu: Poglavlja 6 i 7

6

Vjera i prihvaćanje

 

 

Kad Sveti Duh probudi vašu savjest, vidjet ćete samo nešto od strahote grijeha i njegove sile, nešto od njegove krivnje i jada, i počet ćete ga se gnušati. Shvatit ćete da vas je grijeh odvojio od Boga, da ste u vlasti sile zla. Što se više budete borili da se oslobodite, to ćete više uviđati svoju bespomoćnost. Vaše su pobude grešne, vaše je srce nečisto. Vidjet ćete da vam je život pun sebičnosti i grijeha. Čeznut ćete za oprostom, za očišćenjem, za oslobođenjem. Što biste mogli učiniti da postignete sklad s Bogom i sličnost Njemu?

Vama je potreban mir: nebeski oprost, mir i ljubav u srcu. To se ne može kupiti novcem ili postići razumom, do toga se ne može doći mudrošću. Ne možete se nadati da ćete to ikada osigurati vlastitim naporom. Ali Bog vam to nudi kao dar, “bez novaca i bez naplate”. (Izaija 55,1) Sve je to vaše ako samo pružite ruku i uzmete. Gospodin kaže: “Budu l’ vam grijesi kao grimiz, pobijeljet će poput snijega; kao purpur budu li crveni, postat će kao vuna.” (Izaija 1,18) “Dat ću vam novo srce, nov duh udahnut ću u vas!” (Ezekiel 36,26)

Priznali ste svoje grijehe i u srcu ih odlučili odbaciti. Odlučili ste se predati Bogu. Pođite sada k Njemu, molite Ga da opere vaše grijehe i da vam daruje novo srce! Vjerujte tada da On to čini zato što je tako obećao. To je pouka koju je Isus naučavao dok je bio na Zemlji: mi moramo vjerovati da stvarno primamo dar koji nam je Bog obećao — i tada on postaje naš. Isus je liječio ljude od bolesti kad su imali vjere u Njegovu moć: pomagao im je u onome što su mogli vidjeti, da bi ih potaknuo da Mu vjeruju i u onome što ne mogu vidjeti, vodio ih je da povjeruju u Njegovu moć da prašta grijehe. On je to otvoreno izjavio prigodom liječenja oduzetoga: “Ali neka znadete da Sin Čovječji ima vlast na zemlji opraštati grijehe: Ustani — reče tada uzetome — i hajde svojoj kući!” (Matej 9,6) Evanđelist Ivan govori o Kristovim čudima: “A ova su opisana da trajno vjerujete da je Isus Mesija, Sin Božji, te da vjerujući imate život po Njemu.” (Ivan 20,31)

Iz jednostavnih biblijskih izvještaja o tome kako je Isus liječio bolesne možemo naučiti nešto o tome kako treba vjerovati u Njega za oprost grijeha. Razmotrimo izvještaj o uzetome u Bethesdi. Jadni je patnik bio bespomoćan, nije se služio svojim udovima oko trideset osam godina. Ipak mu je Isus naredio: “Ustani, uzmi svoju postelju i hodaj!” (Ivan 5,8) Bolesnik je mogao reći: “Gospodine, ako me iscijeliš, poslušat ću Tvoje riječi!” Ali ne, on je vjerovao Kristovim riječima, vjerovao je da je već izliječen, i odmah je pokušao hodati; želio je hodati, i hodao je! Učinio je po Kristovoj riječi, i Bog mu je dao snagu. Bio je izliječen!

Kao grešnici i vi ste u sličnom položaju. Ne možete okajati svoje grijehe iz prošlosti, ne možete promijeniti svoje srce, ne možete sebe učiniti svetima. Ali Bog obećava da će sve to učiniti za vas preko Krista. U to obećanje morate vjerovati! Morate priznati svoje grijehe i predati se Bogu. Morate željeti služiti Njemu. I čim to učinite, Bog će ispuniti riječ koju vam je dao. Ako vjerujete u obećanje — vjerujete da su vam grijesi oprošteni i da ste čisti — Bog čini tako; vi ste izliječeni, isto onako kako je Krist uzetome dao silu da hoda kad je čovjek povjerovao da je izliječen. To je tako čim u to vjerujete!

Nemojte čekati da osjetite da ste izliječeni, već recite: “Vjerujem, to je tako, ne zato što ja to osjećam, već zato što je Bog to obećao!”

Isus kaže: “Što god moleći pitate, vjerujte da ste to već primili, i bit će vam.” (Marko 11,24) Uz ovo obećanje vezan je i uvjet: da se molimo u skladu s Božjom voljom. Međutim, Božja je volja da nas očisti od grijeha, da nas učini svojom djecom i da nas osposobi da živimo svetim životom. Tako se možemo moliti za te blagoslove, vjerovati da ih primamo i zahvaljivati Bogu što smo ih primili. Naša je prednost da idemo k Isusu i da se čistimo, da stojimo pred Zakonom bez ljage i mane. “Sad, dakle, nema više nikakve osude onima koji su u Kristu Isusu.” (Rimljanima 8,1)

Ne pripadate sebi, kupljeni ste skupo! “Znajte da niste otkupljeni nečim raspadljivim — srebrom ili zlatom… nego skupocjenom krvi Krista kao nevina i bez mane Janjeta.” (1. Petrova 1,18.19) Tim jednostavnim djelom vjerovanja Bogu Sveti Duh je začeo novi život u vašemu srcu. Vi ste se kao dijete rodili u Božju obitelj i On vas ljubi kao što ljubi svojega Sina.

Kad ste se predali Isusu, nemojte se povlačiti i odlaziti od Njega, već iz dana u dan govorite: “Ja sam Kristov, predao sam se Njemu!” Molite Ga da vam dâ svojega Duha i da vas podržava svojom milošću. I kao što ste, dajući sebe Bogu i vjerujući u Njega, postali Njegovim djetetom, tako morate u Njemu i živjeti. Apostol kaže: “Kako ste primili Gospodina Krista Isusa, tako nastavite u Njemu živjeti.” (Kološanima 2,6)

Neki, izgleda, misle da moraju biti stavljeni na kušnju, da moraju dokazati Gospodinu kako su se promijenili prije no što mogu tražiti Njegov blagoslov. Ali oni mogu tražiti Božji blagoslov već sada. Njima su potrebni Njegova milost i Kristov Duh, da im pomognu u njihovim slabostima, ili se neće moći oduprijeti zlu. Isusu je drago da dođemo k Njemu upravo takvi kakvi jesmo: grešni, bespomoćni, ovisni. Možemo doći sa svim svojim slabostima, svojim ludostima, svojom grešnošću — i pokajnički pasti pred Njegove noge! Njemu je na slavu da nas podigne u naručje svoje ljubavi, da zavije naše rane i očisti nas od svake nečistoće.

I upravo se u ovome tisuće ljudi varaju: ne vjeruju da im Isus oprašta osobno, pojedinačno. Oni se ne oslanjaju na Božju riječ. Prednost je svih koji ispunjavaju uvjete da znaju kako se oprost odnosi na svaki njihov grijeh. Odbacite sumnju da se Božja obećanja odnose i na vas! Ona su upućena svakom prijestupniku koji se kaje. Krist daje snagu i milost, a anđeli pomagači prenose ih svakoj duši koja vjeruje. Nitko nije tako grešan da u Kristu, koji je umro za njega, ne bi mogao naći snagu, čistoću i pravednost. Isus čeka da mu skine odjeću ukaljanu i oskvrnutu grijehom i da ga odjene u bijelu odjeću pravednosti; On ga poziva da živi, a ne da umre.

Bog ne postupa prema nama onako kao što smrtni ljudi postupaju jedni prema drugima. Njegove misli su misli milosrđa, ljubavi i najnježnije sućuti. On kaže: “Nek bezbožnik put svoj ostavi, a zlikovac naume svoje. Nek se vrati Gospodu, koji će mu se smilovati, k Bogu našem, jer je velikodušan u praštanju.” (Izaija 55,7) “Kao maglu rastjerao sam tvoje opačine i grijehe tvoje poput oblaka.” (Izaija 44,22)

“Jer meni nije mila smrt onoga koji ima umrijeti, govori svemogući Gospod. Obratite se i živite!” (Ezekiel 18,32 — Šarić) Sotona je spreman skrenuti vaš pogled s Božjih blaženih obećanja. On želi duši oduzeti svaku iskru nade i svaku zraku svjetlosti, ali vi mu ne smijete dopustiti da to učini. Ne slušajte napasnika, već kažite: “Isus je umro da bih ja mogao živjeti. On me ljubi i ne želi da propadnem. Imam nebeskog Oca koji suosjeća sa mnom, pa iako sam zloupotrijebio Njegovu ljubav, iako sam rasuo blagoslove kojima me je obasuo, ustat ću i otići svojemu Ocu i kazati: ‘Oče, sagriješih Bogu i tebi. Nisam više dostojan da se zovem tvojim sinom. Primi me kao jednog od svojih najamnika!’ (Luka 15,18.19)” Priča nam govori kako će odlutali biti primljen: “Dok je još bio daleko, opazi ga njegov otac, i sažali mu se te poleti, pade mu oko vrata i izljubi ga.” (Luka 15,20)

Iako tako nježna i ganutljiva, ova usporedba ne može izraziti beskrajnu sućut nebeskog Oca. Gospodin objavljuje preko svojega proroka: “Ljubavlju vječnom ljubim te, zato ti sačuvah milost.” (Jeremija 31,3) Dok je grešnik još daleko od Očeve kuće i rasipa svoje imanje u stranoj zemlji, Očevo srce čezne za njim. Svaka probuđena čežnja duše da se vrati Bogu nije ništa drugo nego nježni poziv Božjeg Duha koji preklinje, usrdno moli i nagovara odlutaloga da se vrati Očevom srcu punom ljubavi.

Znajući za tako dragocjena biblijska obećanja, možete li još sumnjati? Zar možete vjerovati da bi Gospodin nemilosrdno odbio ikojeg grešnika koji čezne da Mu se vrati, koji čezne da odbaci svoje grijehe i pokajnički padne pred Njegove noge? Odbacite takve misli! Ništa ne može više naškoditi vašoj duši od gajenja takvih shvaćanja o vašemu nebeskom Ocu. On mrzi grijeh, ali ljubi grešnika, i zato je dao sebe u Osobi Krista da mogu biti spašeni svi koji žele, i uživati vječno blaženstvo u kraljevstvu slave. Koje su se snažnije i nježnije riječi mogle pronaći od onih koje je On izabrao da bi izrazio svoju ljubav prema nama? On izjavljuje: “Može li žena zaboravit svoje dojenče, ne imat sućuti za čedo utrobe svoje? Pa kad bi koja i zaboravila, tebe ja zaboraviti neću.” (Izaija 49,15)

Podignite pogled, vi koji sumnjate i dršćete, jer Isus živi da bi posredovao za nas! Zahvalite Bogu što je darovao svojega dragog Sina i molite se da Njegova smrt za vas ne bude uzaludna! Duh vas poziva danas. Dođite cijelim svojim srcem Isusu i tražite Njegov blagoslov!

Dok čitate obećanja, znajte da su ona izraz neizrecive ljubavi i milosrđa. Veliko Srce Beskrajne Ljubavi osjeća prema grešniku bezgranično sažaljenje. “U kome imamo otkupljenje njegovom krvlju, oproštenje grijeha, prema bogatstvu njegove milosti.” (Efežanima 1,7) Da, samo vjerujte da je Bog vaš pomoćnik. On želi obnoviti u čovjeku svoj moralni lik. Kad Mu se približite u priznanju i pokajanju, On će se vama približiti milošću i praštanjem.

 

 

7

Kristovi sljedbenici

 

 

“Dakle, ako je tko u Kristu, on je novi stvor; staro je nestalo, novo je, evo, nastalo.” (2. Korinćanima 5,17)

 

Netko možda neće moći točno odrediti vrijeme ili mjesto svojega obraćenja, ili navesti sve okolnosti koje su do toga dovele, ali to još ne dokazuje da nije obraćen. Krist je rekao Nikodemu: “Vjetar puše gdje god hoće. Čuješ mu šum, ali ne znaš ni odakle dolazi ni kamo ide. Tako je sa svakim koji je rođen od Duha.” (Ivan 3,8) Kao nevidljivi vjetar, čije se djelovanje jasno vidi i osjeća, i Božji Duh radi na ljudskom srcu. Ta obnoviteljska sila, koju nijedno ljudsko oko ne može vidjeti, začinje novi život u duši; stvara novo biće po Božjem obličju. Iako je djelo Duha nečujno i neprimjetno, posljedice su vidljive. Ako je srce obnovljeno radom Božjeg Duha, život će to posvjedočiti. Iako mi sami ništa ne možemo učiniti da promijenimo svoje srce, ili da sebe dovedemo u sklad s Bogom, iako se uopće ne smijemo osloniti na sebe ili na svoja dobra djela, naš će život pokazati stanuje li Božja milost u nama. Vidjet će se promjena u karakteru, običajima, težnjama. Vidjet će se jasna i odlučujuća razlika između onoga što smo bili i onoga što smo sada. Karakter se ne otkriva u slučajnim dobrim ili lošim djelima, već u sklonostima koje se očituju uobičajenim riječima i postupcima.

 

Istina je da se netko može naizgled besprijekorno ponašati i bez Kristove obnoviteljske sile. Želja za utjecajem u društvu i poštovanjem drugih može nekoga navesti da živi urednim životom. Samopoštovanje nas može navesti da se čuvamo zla. I sebično srce može činiti velikodušna djela. Kako onda možemo ustvrditi na čijoj smo strani?

 

Kome pripada naše srce? Kome su posvećene naše misli? O kome volimo razgovarati? Kome poklanjamo svoje najtoplije osjećaje i svoje najbolje snage? Ako smo Kristovi, onda su i naše misli s Njime — najdraže nam je razmišljati o Njemu. Sve što imamo i što jesmo posvećeno je Njemu. Mi želimo nositi Njegov lik, udisati Njegov duh, ispunjavati Njegovu volju i ugoditi Mu u svemu.

 

Oni koji postaju nova stvorenja u Isusu Kristu donosit će i plodove Duha: “… ljubav, radost, mir, strpljivost, blagost, dobrotu, vjernost, krotkost, uzdržljivost”. (Galaćanima 5,22.23) Oni se više neće povoditi za negdašnjim strastima, nego će vjerom Božjega Sina ići Njegovim stopama, odsjajivati Njegov karakter, čistiti se kao što je i On čist. Ono što su nekada mrzili, sada vole; a ono što su nekada voljeli, sada mrze. Oholi i nametljivi postaju krotki i ponizna srca. Tašti i drski postaju ozbiljni i čedni. Pijanci postaju trijezni, a raskalašeni čisti. Razmetljivi običaji i svjetovna moda potiskuju se u stranu. Kršćani ne čeznu za vanjskim ukrašavanjem, već za srcem obučenim “… u neraspadljiv nakit, krotak i miran duh — ono što je dragocjeno pred Bogom”. (1. Petrova 3,3.4)

 

Nema nikakvog dokaza da je pokajanje iskreno ako ne dovede do potpune promjene. Ako grešnik obnovi svoj zavjet, vrati ono što je oteo, prizna svoje grijehe i počne ljubiti Boga i bližnje, može biti siguran da je prešao iz smrti u život.

 

Kada kao zabludjela grešna bića dođemo Kristu i dobijemo oprost i milost, u našemu srcu rađa se ljubav. Svaki nam je teret lak, jer je lak jaram koji Krist nudi. Dužnost postaje užitak, a žrtva zadovoljstvo. Put koji nam je prije izgledao obavijen tamom, sada je obasjan zrakama sunca pravde.

 

Ljupkost Kristova karaktera vidjet će se i kod Njegovih sljedbenika. Isusu je činilo zadovoljstvo ispunjavati Božju volju. Ljubav prema Bogu i revnovanje za Njegovu slavu — to je bila snaga koja je upravljala životom našega Spasitelja. Ljubav je uljepšavala i oplemenjivala sve Njegove postupke. Ljubav potječe od Boga. Ona se ne može začeti i ne može nastati u neposvećenu srcu. Ona se nalazi jedino u srcu u kojemu vlada Isus. “Što se nas tiče, mi ljubimo, jer je on nas ljubio prije.” (1. Ivanova 4,19) U srcu koje je obnovljeno božanskom milošću ljubav je načelo ponašanja. Ona mijenja karakter, upravlja pobudama, vlada strastima, suzbija neprijateljstvo, oplemenjuje osjećaje. Ta ljubav, ako se gaji u srcu, uljepšava život i posvuda širi plemeniti utjecaj.

 

Postoje dvije zablude kojih se Božja djeca — osobito ona koja su se tek počela oslanjati na Njegovu milost — posebno moraju čuvati. Prva, o kojoj je već bilo govora, jest gledanje na svoja djela, oslanjanje na ono što djela mogu učiniti da bi nas dovela u sklad s Bogom. Onaj tko pokušava postati svet svojim djelima, vršenjem Zakona — pokušava nemoguće. Sve što bi čovjek mogao učiniti bez Krista ukaljano je sebičnošću i grijehom. Samo nas Kristova milost preko vjere može učiniti svetima.

 

Druga, ništa bezopasnija krajnost, jest zabluda da vjerovanje u Krista oslobađa čovjeka vršenja Zakona i da naša djela nemaju nikakvog utjecaja na naše spasenje, budući da samo vjerom dobivamo Kristovu milost.

 

Međutim, obratimo pozornost na činjenicu da poslušnost nije samo neko formalno pokoravanje, već služenje iz ljubavi. Božji je zakon izražaj Njegove prave naravi, on je utjelovljenje velikog načela ljubavi i, prema tome, temelj Njegove vladavine i na Nebu i na Zemlji. Ako su naša srca obnovljena na Božju sliku, ako je božanska ljubav usađena u našu dušu, neće li se onda i Božji zakon ostvarivati u našemu životu? Ako je načelo ljubavi usađeno u srce, ako je čovjek obnovljen na sliku Onoga koji ga je stvorio, onda je ispunjeno i novozavjetno obećanje: “Stavit ću zakone svoje u srca njihova i upisat ću ih u pamet njihovu.” (Hebrejima 10,16) A ako je Zakon upisan u srce, neće li on oblikovati život? Poslušnost — služenje i odanost iz ljubavi — pravi je znak da smo Njegovi učenici. Tako i Pismo kaže: “Jer u ovome stoji ljubav prema Bogu: da vršimo njegove zapovijedi.” (1. Ivanova 5,3) “Tko tvrdi: ‘Poznajem ga’, a ne vrši njegovih zapovijedi, lažac je, i u njemu nema istine.” (1. Ivanova 2,4) Umjesto da nas oslobodi poslušnosti, upravo nas vjera — i samo vjera — čini sudionicima Kristove milosti, što nas osposobljava da budemo poslušni.

 

Mi ne zaslužujemo spasenje svojom poslušnošću; ono je Božji dar koji se prima vjerom. Međutim, poslušnost je plod vjere. “A znate da se on pojavio da uzme grijehe, i znate da grijeha u njemu nema. Tko god ostaje u njemu, ne ostaje u grijehu; tko god ostaje u grijehu, njega nije vidio i upoznao.” (1. Ivanova 3,5.6) Evo pravog dokaza! Ako budemo u Kristu, ako Božja ljubav bude u nama, naši osjećaji, naše misli, naše namjere, naši postupci bit će u skladu s Božjom voljom koja je izražena u propisima Njegovog svetog Zakona. “Dječice, neka vas nitko ne zavede! Tko čini što je pravedno, pravedan je kao što je on pravedan.” (1. Ivanova 3,7) Pravednost je opisana mjerilom Božjeg svetog Zakona, koji je objavljen u Deset pravila sa Sinaja.

 

Ona takozvana vjera u Krista, koja tvrdi da oslobađa čovjeka obveze poslušnosti Bogu, nije vjera, već drskost. “Da, milošću ste spašeni — po vjeri.” (Efežanima 2,8) Međutim, “tako je i s vjerom: ako nema djelâ, mrtva je u samoj sebi”. (Jakov 2,17) Isus je rekao o sebi prije no što je došao na Zemlju: “Milje mi je, Bože moj, vršit volju tvoju, Zakon tvoj duboko u srcu ja nosim.” (Psalam 40,9) A neposredno prije svojega ponovnog odlaska na Nebo objavio je “… kao što sam i ja vršio zapovijedi Oca svog te ostajem u njegovoj ljubavi”. (Ivan 15,10) Pismo kaže: “Ako vršimo njegove zapovijedi, po tom znamo da ga poznajemo… Tko tvrdi da ostaje u njemu, taj mora tako živjeti kako je on živio.” (1. Ivanova 2,3.6) “Ta na to ste i pozvani, jer je i Krist trpio za vas i ostavio vam primjer da idete njegovim stopama.” (1. Petrova 2,21)

 

Uvjet za vječni život i danas je upravo onakav kakav je uvijek bio, upravo onakav kakav je bio u Raju prije pada naših praroditelja: savršena poslušnost Božjem zakonu, savršena pravednost. Kad bi se vječni život mogao dobiti pod bilo kojim drugim uvjetom, sreća cijelog svemira bila bi dovedena u opasnost. Stvorila bi se mogućnost da grijeh, sa svim posljedicama nesreće i bijede, postane besmrtan.

 

Adam je, prije pada u grijeh, poslušnošću Božjem zakonu mogao oblikovati pravedan karakter. Ali on to nije uspio učiniti, i zbog njegovoga je grijeha i naša narav postala grešna te i mi ne možemo učiniti sebe pravednima. Budući da smo grešni, nesveti, mi ne možemo biti savršeno poslušni svetom Zakonu. Mi nemamo neke svoje pravednosti kojom bismo mogli zadovoljiti zahtjeve Božjeg zakona. Međutim, Krist nam je omogućio rješenje problema. On je živio na Zemlji suočen s istim nevoljama i kušnjama s kojima se i mi suočavamo. Živio je bezgrešnim životom. Umro je za nas i sad se nudi da uzme naše grijehe i da nam daruje svoju pravednost. Ako se predate Kristu i prihvatite Ga za svojega Spasitelja, bit ćete zbog Njega proglašeni pravednima, bez obzira na svu grešnost u starom životu. Kristov će karakter stati na mjesto vašega karaktera, i vi ćete biti prihvaćeni pred Bogom kao da nikada niste griješili.

 

I više od toga: Krist mijenja srce. On vjerom boravi u vašemu srcu. Vjerom i stalnim pokoravanjem svoje volje Kristu vi trebate održavati tu vezu s Njime; i dokle god to budete činili, On će djelovati u vama da želite i činite ono što Mu je ugodno. I tako možete reći: “Život koji sada provodim u tijelu, provodim u vjeri u Sina Božjega, koji mi je iskazao ljubav i samoga sebe za mene predao.” (Galaćanima 2,20) Tako je Isus i rekao svojim učenicima: “Jer nećete govoriti vi, nego će Duh Oca vašega govoriti preko vas.” (Matej 10,20) I tada, kad Krist djeluje u vama, vi ćete pokazati isti duh i činiti ista djela — djela pravednosti i poslušnosti.

 

Prema tome, mi nemamo u sebi ničega čime bismo se mogli hvaliti. Nemamo nikakvog razloga da sebe uzdižemo. Jedini temelj naše nade jest Kristova pravednost koja nam je darovana, i ono što Njegov Duh čini u nama i preko nas.

 

Kad govorimo o vjeri, moramo znati i za jednu razliku. Postoji, naime, vjerovanje koje se potpuno razlikuje od vjere. Postojanje Boga, Njegova sila i istina Njegove Riječi — sve su to činjenice koje ni Sotona ni njegova vojska ne mogu ozbiljno poricati. Biblija kaže da “… i đavli to vjeruju i — dršću” (Jakov 2,19), ali to nije vjera. Tamo gdje se ne radi samo o vjerovanju u Božju riječ, već i o pokoravanju volje Njemu, gdje se srce podredilo Njemu, osjećaji usmjerili prema Njemu — tamo je vjera, vjera koja kroz ljubav radi i očišćava dušu. Tom vjerom srce se obnavlja u Božje obličje. A srce, koje se u svojemu nepreporođenom stanju nije pokoravalo Božjem zakonu, a nije ni moglo, sada uživa u njegovim svetim propisima i uzvikuje zajedno s psalmistom: “O, kako ljubim Zakon tvoj, po cio dan o njemu razmišljam.” (Psalam 119,97) Pravednost Zakona ispunila se u “… onima, koji su u Kristu Isusu” i ne hode po tijelu. (Rimljanima 8,1 — Šarić)

 

Ima i takvih koji su upoznali Kristovu ljubav koja prašta, i koji doista žele biti Božja djeca, ali su svjesni nesavršenosti svojega karaktera i grešnosti svojega života, pa su spremni posumnjati da je Sveti Duh stvarno obnovio njihovo srce. Takvima preporučujem: nemojte se povlačiti, ne dopustite da vas obuzme očaj! Često ćemo se morati bacati pred Isusove noge i plakati zbog svojih nedostataka i pogrešaka, ali se ne smijemo obeshrabriti! Ako nas je neprijatelj čak i nadvladao, Bog nas ne odbacuje, ne zaboravlja i ne odbija! Nipošto! Krist se nalazi s desne strane Bogu i osobno se zauzima za nas. Voljeni Ivan kaže: “Dječice moja, ovo vam pišem da ne počinite grijeha. Ali ako tko i počini grijeh, imamo zagovornika kod Oca: Isusa Krista, pravednika.” (1. Ivanova 2,1) Nemojte zaboraviti Kristove riječi: “Jer vas sam Otac ljubi…” (Ivan 16,27) On čezne da vas vrati k sebi, da gleda kako se Njegova čistoća i svetost odražavaju u vama. I ako se samo želite pokoriti Njemu, On, koji je započeo dobro djelo u vama, nastavit će ga sve do dana Isusa Krista. Molite se usrdnije, vjerujte potpunije! Kad budemo posumnjali u svoju snagu, oslonimo se na silu svojega Otkupitelja, i tada ćemo proslavljati Onoga koji je zdravlje naše duše.

 

Što se više približavate Isusu, to ćete grešniji izgledati u svojim očima; pogled će vam biti jasniji pa ćete vidjeti oštru i jasnu razliku između svojega nesavršenstva i Njegove savršene naravi. To će biti dokaz da su Sotonine opsjene izgubile svoju snagu, i da oživljujući utjecaj Božjega Duha djeluje u vama.

 

Nikakva duboko ukorijenjena ljubav prema Isusu ne može stanovati u srcu koje još nije shvatilo svoju grešnost. Duša koja je preobražena Kristovom milošću divit će se Njegovom božanskom karakteru, ali ako još ne vidimo svoju moralnu izopačenost, to je nepogrešiv dokaz da nismo spoznali Kristovu ljepotu i Njegovo savršenstvo.

 

Što manje budemo cijenili sebe, to ćemo više cijeniti beskrajnu čistoću i krasotu našega Spasitelja. Pogled na našu grešnost vodi nas k Onome koji nam može oprostiti; i kad se duša, shvativši svoju bespomoćnost, prikloni Kristu, On će se otkriti u sili. Što nas svijest o vlastitoj nemoći bude više gonila k Njemu i Božjoj riječi, to ćemo imati uzvišenije gledište o Njegovu karakteru i potpunije odražavati Njegov lik.


Komentiraj