Rimski car Domicijan prognao je najdugovječnijeg Isusovog apostola Ivana na otok Patmos. Tamo je Ivan, oko 95. godine naše ere, napisao Apokalipsu ili Otkrivenje, zadnju knjigu Svetog pisma.
Glavna radnja knjige Otkrivenje događa se u kontekstu velikog svemirskog sukoba između Boga i Sotone. Povijesne prilike i likovi su samo arena u kojoj se odvija taj rat na našem planetu.
Središnje poglavlje u Otkrivenju je dvanaesto poglavlje. Niti jedno drugo poglavlje u Bibliji ne opisuje tako jasno i slikovito veliki svemirski sukob — rat na Nebu. Glavni sudionici u sukobu su Isus i Sotona. To poglavlje spominje i treću stranu u sukobu — Ženu (Crkvu) koja je trudna i koja će roditi muško Dijete što će postati Pomazanik (Mesija, Krist) i nositelj vlasti u cijelom svemiru. Zmaj ili Sotona nastavlja vojevati protiv Ženina potomstva ili onih koji poštuju ustav Božjega Kraljevstva i prihvaćaju Isusa za Kralja. Ipak, Žena i njezini potomci se ne bore u sukobu, a o njima skrbi Pobjednik. Središnje bojno polje između Boga i Sotone postaje naš planet. Sva ta događanja valja proslaviti, i zato se cijeli svemir veseli.
Glavnu temu knjige ovako formulira jedan od zapaženih komentatora Otkrivenja, prof. Ranko Stefanović:
“Ako razumijemo poruku Otkrivenja kao cjelinu, otkrit ćemo njezinu središnju temu: Isusa Krista — koji je u žarištu Otkrivenja — i Njegovo obećanje da će biti sa svojim narodom u budućnosti…” “Drugi dolazak osnovna je misao cijele knjige; njome se ona otvara i završava [‘Evo dolazi u pratnji oblaka’ 1,7; i ‘Da, dolazim uskoro’ 22,20]. To je najuzvišenija točka proroštva i točka prema kojoj se kreće povijest čovječanstva. Kristov dolazak u slavi obilježit će završetak povijesti svijeta kakav poznajemo, i početak Božjeg vječnog kraljevstva.”[1]
Knjigom Otkrivenje prevladava Radosna vijest, Evanđelje
Na kraju svemirskog sukoba u kojem Isus razotkriva Lucifera, Isus dolazi drugi put, mrtvi ustaju i otpočinje Božje vječno kraljevstvo ljubavi i sklada na obnovljenoj Zemlji. To je predivna stvarnost koju Otkrivenje objavljuje. Cijelo se Nebo raduje, a Ivan nam u knjizi Otkrivenje prenosi to slavlje na Nebu. To je Radosna vijest ili Evanđelje — Isus je pobijedio Sotonu i uspostavlja ponovni sklad u svemiru i na našoj Zemlji!
Takva nebeska radost odjekuje cijelom knjigom. Otkrivenje sadrži osam pjesama i ushita radosti. Mnogi čitatelji Otkrivenja ne zapažaju te pjesme i slavlje jer su obuzeti strašnim prizorima Zmaja, Zvijeri i kataklizmî.
- Već u petom poglavlju stanovnici Neba tješe uplakanog apostola Ivana, koji je zaboravio da je Isus Pobjednik u svemirskom sukobu. Jedan od starješina ga tješi i podsjeća da je Isus Pobjednik. Čini se da i nama nije strana takva Ivanova zaboravnost. Nebom se ori nova pjesma pobjede nebeskog zbora, koji iz kitice u kiticu svjedoči da je “Dostojno Janje koje je zaklano da primi moć, bogatstvo, mudrost, snagu, čast, slavu i hvalu.” (5,12)
- U sedmom poglavlju veliko mnoštvo, zajedno sa svim anđelima, kliče: “Hvala, slava, mudrost i zahvala, čast moć i snaga našem Bogu u vijeke vjekova! Amen.” (7,12)
- Bogoslužje velikog mnoštva i anđelâ opisano je pri kraju jedanaestog poglavlja (11,9-12).
- Na početku četrnaestog poglavlje svira se i pjeva nova pjesma iznimnog duhovnog iskustva.
- U petnaestom poglavlju, na staklenom moru, pjeva se Mojsijeva pjesma, u kojoj se slave Božja silna djela (15,2-4). Podsjetimo da oslobođenje iz Egipta upućuje općenito na spasenje od grijeha.
- Glasno se pjeva u devetnaestom poglavlju, jer je posrijedi svadba; Jaganjac i Njegova Zaručnica se ujedinjuju za vječnost, čemu se veseli cijeli svemir i svi pozvani na gozbu.
Posljednja dva poglavlja u Otkrivenju gotovo da se natječu u prikazima ljepota i sreće obnovljene Zemlje i Neba.
- U Bibliji nema ravna opisu dvadeset i prvog poglavlja, u kojem je prikazan Sveti grad, Novi Jeruzalem kako silazi od Boga s Neba “poput zaručnice koja je nakićena za svoga muža” (21,2). U njemu stanuje Bog sa spašenima iz svemirskog sukoba. “On će otrti svaku suzu s njihovih očiju. Smrti više neće biti; neće više biti ni tuge, ni jauka, ni boli, jer stari svijet prođe.” (21,4)
- U zadnjem, dvadeset i drugom poglavlju opisuje se rijeka života koja istječe iz Božjeg i Janjetovog prijestolja, te stablo života. Više neće biti noći, a umjesto Sunca izvor svjetlosti će biti sâm Gospodin Bog (22,5).
Nebo je raspjevano, i neki na Zemlji koji nisu zaboravni kao Ivan. Evanđelje ili Radosna vijest je izrazito prevladavajuća nota Otkrivenja.
Žalosna vijest u Otkrivenju
Ipak, Otkrivenje sadrži i žalosnu vijest, vijest o Božjim neprijateljima koje predvodi Sotona ili Zmaj, Aždaha i njegovi ključni saveznici — Zvijer iz mora i Zvijer iz zemlje. Skupni naziv za sve Božje neprijatelje je Babilon.
Stefanović slikovito zaključuje: “U eshatološkom dijelu knjige ovo sotonsko trojstvo [Zmaj i dvije Zvijeri] krivotvori Božje spasenjske aktivnosti na svijetu (Otkrivenje 13—20).”[2] Što oni krivotvore?
– Krivotvore zapečaćenje. Žig Zvijeri je suprotnost Božjeg zapečaćenja Svetim Duhom. (Otkrivenje 14,1; 13,16.17)
– Krivotvore Grad. Nasuprot novom Jeruzalemu, gdje više nema smrti (Otkrivenje 21,2-4), nudi se Babilon utemeljen na otimačini i zadovoljavanju osjetila (Otkrivenje 17—18).
– Krivotvore Evanđelje. Nasuprot trostruke anđeoske vijesti o vječnom ili neprolaznom Evanđelju (Otkrivenje 14,6-13), nesveto trojstvo šalje svijetu tri demonska duha s lažnim evanđeljem (Otkrivenje 16,13.14).
Promislimo i pitajmo se: Koji je glavni cilj razotkrivanja sotonskih obmana i obmana Božjih neprijatelja?
Otkad se tumači knjiga Otkrivenja, bilježimo izrazito nastojanje da se što određenije otkriju negativci na koje navodno ukazuju svi ti simboli — od sirijskog kralja Antioha IV. Epifana, preko rimskih imperatora, posebice Nerona, papinskog Rima, Napoleona, Hitlera, Staljina, do računalnog sustava u Belgiji i slično. Ali, je li to primjeren pristup uravnoteženom razumijevanju Otkrivenja?
U pitanju je nešto daleko krupnije! Glavni protagonisti su Isus, “Lav iz Judina plemena, Davidov izdanak”, priklani Jaganjac, Mihael (Otkrivenje 5,5.6; 12,7); i “veliki Zmaj, stara Zmija koja se zove đavao — sotona, zavodnik cijelog svijeta” (Otkrivenje 12,9). Ljudi u povijesti i sadašnjosti koji se svojim životom svrstavaju na jednu od strana u sukobu samo su sudionici u sukobu, i oni dijele sudbinu strane kojoj su se priklonili. Svi povijesni negativci u Otkrivenju, ilustrira adventistički bibličar Sigve K. Tonstad, “imaju premalu nogu koja bi stala u golemu cipelu svemirskog sukoba između Boga i Sotone.”[3]
Glavni cilj razotkrivanja sotonskih obmana je upozoravanje i opominjanje vjernika koji smatraju da su na Božjoj strani i koji se spremaju za Njegov dolazak. Čini se da se neki kršćani, umjesto da se s cijelim Nebom raduju i pronose Radosnu vijest, više bave sablasnim prikazima Zmaja, Zvijeri i simbola Božjih neprijatelja, te tako zapravo pronose žalosnu vijest.
Baviti se istraživanjem tko su Božji prijatelji, a tko neprijatelji na Zemlji, usmjerava nas u pogrešnom smjeru i onesposobljava za preispitivanje sebe u odnosu na dobro i zlo u svemirskom sukobu, i ispunjava nas predrasudama prema ljudima koje bismo trebali oduševiti za Boga. Neki su zadovoljni kad prepoznaju očito zlo na svijetu, i misle da su puno rekli kad tvrde da je takvo stanje najavljeno u Svetom pismu. Naravno da o tome čitamo u Otkrivenju, ali kako to utječe na moju pripremu za Isusov dolazak?
Nije najvažnije pitanje je li Neron najveći negativac u Otkrivenju, što ističu preteristi ili tumači koji smatraju da simboli upućuju na događaje u prošlosti, već na koji način ja sudjelujem u duhovnoj borbi protiv Sotone. Objavljujem li ja Radosnu ili žalosnu vijest? Pronosim li ja svijetom vijesti trojice anđela, ili raspredam o zlom svijetu u kojem živimo?
Vijesti trojice anđela
Poruke trojice anđela iz Otkrivenja 14. poglavlja se različito razumiju. Spomenimo što je najvažnije:
Prvi anđeo poziva na bogoštovlje i uvažavanje Boga Stvoritelja koji je i Spasitelj — što je osnova Radosne vijesti koja se pronosi svijetom. Na koncu će Božji sud stati na kraj svim nepravdama, na radost svih obespravljenih. Prisjetimo se da Isus opominje: “Ne sudite… da se sami ne osudite. Sud je moj.” (vidi Matej 7,1)
Drugi anđeo poručuje da je Babilon pao i da je raskrinkan te da sve njegove obmane prestaju.
Treći anđeo opisuje neslavni kraj onih koji su obilježeni (žigosani) u svojim mislima i djelima buntom protiv Boga, i značajke onih koji se raduju Božjoj vladavini i vladavini ljubavi.
Nasuprot žigosanja (iz 13. i 14. poglavlja) onih koji se opredjeljuju za Zmaja i Zvijeri, stoji zapečaćenje. Stefanović sažeto zaključuje:
“I dok zapečaćenje označava djelovanje Duha Svetoga na ljudsko srce (Efežanima 1,13.14; 4,30), žig Zvijeri krivotvori djelovanje Svetog Duha .”[4]
Zapečaćenje Svetim Duhom i žig Zvijeri
Karakter izgrađen prema idealu duhovnih osobina iz Poslanice Galaćanima 5,22.23 obilježava Božje prijatelje. Božje neprijatelje je oblikovala privrženost Sotoni i zanesenost Babilonom. To je njihov “žig” i po tome se raspoznaju.
Božji prijatelji dragovoljno prihvaćaju ustav Božjega kraljevstva ljubavi, vrše svih Deset Božjih zapovijedi, ostvaruju ideale Isusovog učenja na Gori i oslanjanju se samo na Krista. Božji neprijatelji su sami sebi dovoljni, i stoga izvrću i mijenjaju Božji zakon. Kršćani na adventistički način razumiju svetkovanje dana odmora u tom kontekstu.
Adventisti smatraju svetkovanje subote, prema četvrtoj zapovijedi Božjeg moralnog zakona, simbolom (pečatom) prihvaćanja Božje vladavine i vjere u Krista. Svetkovanje nedjelje pak smatraju obilježjem (žigom) ljudskog autoriteta koji odbacuje Božju vladavinu.
Potrebno je reći još nešto što adventisti vjeruju. Profesor Stefanović to sažeto kaže:
“Ipak svetkovanje nedjelje samo po sebi ne znači žig Zvijeri. Držanje nedjelje postat će ‘žig Zvijeri’ samo kad ljudi budu imali jasno razumijevanje svih pitanja obuhvaćenih izborom dana bogoslužja. To vrijeme je još uvijek pred nama u budućnosti. U sadašnjosti se ni za jednog pojedinca ili skupinu ljudi ne može tvrditi da imaju žig Zvijeri. Danas nitko nije izgubljen za Evanđelje ako drži nedjelju, kao što ni svetkovanje subote nijednog kršćanina ne čini pravim kršćaninom. Ali dolazi vrijeme kad će žig Zvijeri postati predmetom rasprave. U to će vrijeme svaka osoba na svijetu morati zauzeti svoj stav za ili protiv Boga.”[5]
Netočno je i riskantno svesti razumijevanje Otkrivenja na očekivanje i prepoznavanje djelovanja žiga Zvijeri i uspostavljanja nedjeljnog zakona, dok zanemarujemo radovati se i pronositi Radosnu vijest da je sve pod sigurnim Božjim nadzorom.
Ellen G. White jasno kaže da u pogledu žiga Zvijeri mnogo toga “još nije shvaćeno i neće biti shvaćeno sve do otvaranja svitka”.[6]
Ona je naglašavala da žig Zvijeri nije fizički znak, kao što ni pečat Božji “nije znak ili obilježje koje je vidljivo, već je to utvrđivanje u istini, oboje intelektualno i duhovno”.[7]
Zaključak
Nije krunsko pitanje: Tko su žigosani, a tko zapečaćeni, već što sam ja odlučio u svojem umu i kako djelujem u svijetu i na izgradnji svojega karaktera? Je su li “ljubav, radost, mir, strpljivost, prijaznost, dobrota, vjernost, blagost, uzdržljivost” (Galaćanima 5,22) glavni sastojci moje pobožnosti i ugledanja na Isusa, ili su samo sveto perje kojim se kiti moja umišljena, formalna pobožnost?
Umjesto da upirem prst u one za koje mi se čini da su žigosani Božji neprijatelji, mogu li se moliti za njih: “Oprosti im, Bože, jer ne znaju što čine”, mogu li plakati, kao nekad Isus nad Jeruzalemom, nad Rimom, Washingtonom, Bruxellesom, Istanbulom, Bagdadom, Moskvom, Beogradom, Zagrebom, Sarajevom i Ljubljanom? Ili sam, kao Jona, hitar izricati zasluženi sud nad povijesnim i suvremenim Ninivljanima?
Nikada ne zaboravimo da je ovo svemirski sukob i da se njime rješava pitanje Božje vladavine u svemiru — pitanje Božjeg ugleda. Je li Bog dostojan Kralj nebeskog Kraljevstva ljubavi, ili nije? Otkrivenje odgovara na daleko krupnija pitanja nego što ih postavlja povijest našeg planeta.
U Otkrivenju su Zmaj i zvijeri pobijeđeni i podložni zaklanom Jaganjcu. Onaj tko nas voli spasio nas je i proglasio Kraljevim svećenicima. Govoriti o zvijerima, upirati prstom na “one druge” koji su Božji neprijatelji, čini nas isključivima i ponavljačima povijesti Židova Isusovog vremena.
Pronosimo Radosnu, a ne žalosnu vijest! I ne sudimo, jer Isus poručuje: “Ja ću suditi.” Naš Isus, Pobjednik u svemirskom sukobu sa Sotonom, dolazi uskoro, što nam tri puta potvrđuje na kraju knjige Otkrivenja. Uskliknimo: “Da, dođi Gospodine Isuse! Amen.”
Dr. Dragutin Matak
____________
[1] Ranko Stefanović, Otkrivenje, jasno umu, blisko srcu, Zagreb, Znaci vremena, 2018., str. 12,33.
[2] Stefanović, str. 197,198.
[3]Sigve K. Tonstad, “Revelation 13: ‘The Dragon’s Story’”, Spectrum, 26. veljače 2019.
[4] Stefanović, str. 211.
[5] Stefanović, 213; vidi također The E. G. White Encyclopedia, R&H Pub. Ass. Hagerstown, Maryland, 2013., str. 960—963).
[6] Navedeno iz Stefanović, str. 213; vidi, Ellen G. White, Testimonies for the Church, reprint; (Nampa, ID: Pacific Press, 2005.), 6,17.; Ellen White Encyclopedia, str. 363.)
[7] Manuscript 173, 1902., u 4BC 1161). Navedeno iz Ellen White Encyclopedia, str. 963.