““A onda zajedno s levitom i došljakom koji bude kod tebe uživaj sva dobra kojima je Jahve, Bog tvoj, obasuo tebe i dom tvoj.”“ (Ponovljeni zakon 26,11)
Bogu trebamo izražavati zahvalnost i hvalu za blagoslove privremenih dobara i svaku utjehu koju nam je darovao. Bog želi da svaka obitelj, koju On priprema da naseli vječne nebeske stanove, slavi Njega za bogate riznice Njegove milosti. Da su djeca tijekom svojeg života u domu odgajana i podučavana da budu zahvalna Darovatelju svih dobara, vidjeli bismo nebesku milost u našim obiteljima. U našem domaćem životu zapažala bi se vedrina, a dolazeći iz takvih domova, mladi bi unijeli duh poštovanja i naklonosti u učionicu i u crkvu. Tada bi svetinja u kojoj se Bog sastaje sa svojim narodom bila dobro posjećena, pokazivalo bi se poštovanje prema svim obredima tijekom bogoslužja, a zahvalno proslavljanje i hvala bili bi Mu prinošeni za sve darove Njegove promisli. …
Svaki privremeni blagoslov primao bi se sa zahvalnošću, a svaki duhovni blagoslov postao bi dvostruko dragocjen zato što je zapažanje svakog člana domaćinstva postalo posvećeno Riječju istine. Gospodin Isus je vrlo blizu onih koji na taj način cijene Njegove milostive darove, pripisujući sva svoja životna dobra blagonaklonom, brižnom Bogu punom ljubavi, prepoznajući Njega kao veliki Izvor sve potpore i utjehe, neiscrpni Izvor milosti. (MS 67, 1907.)
Kad bismo češće izražavali svoju vjeru, više se radovali blagoslovima koje smo dobili — blagoslovima velike Božje milosti i ljubavi — imali bismo i više vjere i veću radost. Jezik ne može izraziti, ograničeni um ne može zamisliti blagoslov koji proizlazi iz priznavanja Božje dobrote i ljubavi. Čak i na Zemlji možemo uživati u stalnoj radosti — kao na izvoru koji nikada ne presušuje — zato što se hrani iz potokâ koji teku od Božjeg prijestolja. (RH, 2. lipnja 1910.)