“Pazi da ideš pravim putem, pa ćeš u svemu biti ispravan.” (Izreke 4,26 — Suvremeni hrvatski prijevod)
Najveća je potreba svijeta za ljudima koji se ne daju ni kupiti ni prodati, koji su u dubini svoje duše pošteni i časni, za ljudima koji se ne boje nazvati grijeh njegovim pravim imenom, za ljudima čija je savjest vjerna dužnosti kao magnetska igla polu, ljudima koji će stajati na strani pravednosti makar se i nebo srušilo. Ali takav karakter nije plod slučajnosti i ne može se pripisati osobnoj naklonosti ili darovima Promisli. Plemenit karakter plod je samodiscipline, pokoravanja niže prirode višoj — predanosti samoga sebe službi Bogu i bližnjima iz ljubavi.
Mladi moraju shvatiti istinu da darovi što su im povjereni ne pripadaju njima. Snaga, vrijeme i razum samo su posuđena blaga. Pripadaju Bogu, a svako mlado biće treba ih upotrijebiti za najuzvišenije ciljeve. Mladi su loze od kojih Bog očekuje rod, upravitelji čiji se darovi moraju umnožavati, svjetlost koja treba obasjati tamu svijeta. Svakom mladiću i djevojci, i svakom djetetu, određen je posao koji trebaju obaviti da bi se Bog proslavio i čovječanstvo oplemenilo. (Odgoj, str. 50)
Mi se možemo osloniti na božansku snagu samo onda kad uvidimo svoju krajnju bespomoćnost i kad se odreknemo svakog samopouzdanja. Samoodricanje ne treba biti oznaka samo početka kršćanskog života. Ono treba označavati svaki korak što ga činimo prema Nebu. Sva naša dobra djela ovisna su o moći koja je izvan nas samih; stoga naše srce stalno čezne za Bogom, da bismo priznavali svoje grijehe u ozbiljnosti skrušena srca. (Služba liječenja, str. 288)