““Riječi kazane u pravo vrijeme, zlatne su jabuke u srebrnim posudama.”“ (Izreke 25,11)
Kada je bio na gozbi, Krist je upravljao razgovorom i upućivao mnoge dragocjene poruke. Prisutni su Ga slušali; zar nije On bio taj koji je liječio njihove bolesnike, tješio ožalošćene, uzimao njihovu djecu u svoje naručje? Carinici i grešnici bili su privučeni k Njemu, i kada je progovarao, sva njihova pozornost bila je usmjerena na Njega.
Krist je učio svoje učenike kako se trebaju ponašati kada su u društvu s drugim ljudima. On ih je učio dužnostima i pravilima koja zahtijeva društveni život, koja su ista kao i zakoni Božjeg kraljevstva. Svojim primjerom učio je svoje učenike da ne moraju uvijek nešto reći kada se nađu na nekom javnom skupu. Njegovi razgovori na javnim svetkovinama potpuno su se razlikovali od onih u kojima su ljudi bili poučavani na sličnim skupovima u prošlosti. Svaka riječ koju je On izgovorio bila je kao miris života na život. Govorio je jasno i jednostavno. Njegove riječi bile su kao zlatne jabuke u srebrnim posudama. (RH, 2. listopada 1900.)
Razgovori s Isusom — kako su samo neizrecivo dragocjeni! Naša je prednost da uživamo u takvim razgovorima. Dok su prvi učenici slušali Isusove riječi, osjećali su koliko im je potreban. Tražili su Ga, našli su Ga i pošli za Njim. Bili su s Njim u kući, za stolom, u sobi i na poljima. Bili su s Njim kao učenici sa svojim Učiteljem, svakodnevno primajući s Njegovih usana pouke o svetoj istini. Gledali su Ga kao što sluge gledaju svoje gospodare. … Služili su Mu radosno i poletno. (Signs, 10. rujna 1885.)
Velika je važnost društvenih odnosa i druženja u koje smo uključeni. Mi možemo steći prijatelje koji su ljubazni i spremni da pomognu, ali ništa nije tako dragocjeno kao društvo u kojem smrtni ljudi uspostavljaju vezu s besmrtnim Bogom. Kristove riječi prebivaju u nama kada se tako sjedinjujemo. Rezultat će biti očišćeno srce, razuman život i karakter bez mane. Međutim, jedino upoznavanjem i druženjem s Kristom, postat ćemo slični Onomu koji je naš jedini besprijekorni Primjer. (Signs, 10. rujna 1885.)