Ujedinjeni u molitvi
U sklopu inicijative Vjerujte Njegovim prorocima danas čitamo “Rimljanima 7”.
1 Ili ne znate, braćo — jer onima koji poznaju Zakon govorim — da Zakon gospodari čovjekom sve vrijeme dok je živ? 2 Udana žena naime vezana je Zakonom dok joj muž živi; umre li muž, razriješena je od Zakona o mužu. 3 Dakle, dok joj muž živi, ako pođe za drugoga čovjeka, zvat će se preljubnicom. Ako joj pak umre muž, slobodna je od Zakona te nije preljubnica pođe li za drugoga čovjeka. 4 Tako, braćo moja, i vi po tijelu Kristovu umrijeste Zakonu da pripadnete drugomu, onomu koji je od mrtvih uskrišen, da donesemo rod Bogu. 5 Jer dok bijasmo u tijelu, grješne su strasti, izazvane Zakonom, djelovale u našim udovima da smrti donesu rod. 6 A sada smo riješeni od Zakona, umrijevši onome što nas je sputavalo, da služimo u novosti Duha, a ne u stareži slova. 7 Što ćemo dakle reći? Je li Zakon grijeh? Nipošto! Nego grijeha ne upoznah osim po Zakonu; ta ni za požudu ne bih znao da Zakon ne govoraše: Ne poželi! 8 Grijeh je pak, uhvativši prigodu, po zapovijedi u meni prouzročio svakovrsnu požudu; jer bez Zakona grijeh je mrtav. 9 A ja sam nekoć živio bez Zakona. Ali kad je došla zapovijed, grijeh oživje, a ja umrijeh. 10 I zapovijed, koja bijaše dana za život, nađoh da je na smrt. 11 Grijeh naime, uhvativši prigodu, zapovijeđu me zavede, i ubije me njome. 12 Tako, Zakon je svet, i zapovijed je sveta i pravedna i dobra. 13 Je li dakle to dobro za me postalo smrt? Nipošto! Nego grijeh, da se grijehom očituje, po tome dobru prouzroči mi smrt — da grijeh po zapovijedi postane prekomjerno grješnim. 14 Znamo naime da je Zakon duhovan; ja sam pak tjelesan, prodan pod grijeh. 15 Jer što radim, ne znam: jer što bih htio, to ne činim; nego što mrzim, to činim.16 Ako pak činim ono što ne bih htio, slažem se sa Zakonom, da je dobar. 17 No sada to više ne činim ja, nego grijeh koji prebiva u meni. 18 Jer znam da u meni, to jest u tijelu mojemu, ne prebiva dobro. Jer htjeti je prisutno u meni, ali činiti dobro — ne nalazim. 19 Ta ne činim dobro koje bih htio, nego zlo koje ne bih htio — to činim. 20 Ako pak činim ono što ja ne bih htio, to više ne radim ja, nego grijeh koji prebiva u meni. 21 Nalazim dakle ovaj zakon: kad bih htio činiti dobro, u meni je prisutno zlo. 22 Jer po nutarnjem čovjeku imam radost u Zakonu Božjem, 23 ali vidim u svojim udovima drugi zakon koji vojuje protiv zakona uma mojega i zarobljuje me zakonom grijeha koji je u mojim udovima. 24 Jadan li sam ja čovjek! Tko će me izbaviti od ovoga smrtnoga tijela? 25 Zahvaljujem Bogu po Isusu Kristu, Gospodinu našemu. Tako dakle ja sȃm umom služim zakonu Božjemu, a tijelom zakonu grijeha.