Ujedinjeni u molitvi
U sklopu inicijative Vjerujte Njegovim prorocima danas čitamo “Rimljanima 8”.
1 Nikakve dakle sada osude onima koji su u Kristu Isusu, koji ne hode po tijelu, nego po Duhu. 2 Jer zakon Duha života u Kristu Isusu oslobodi me od zakona grijeha i smrti. 3 Jer što je bilo nemoguće Zakonu, u čemu je po tijelu bio nemoćan, Bog je učinio poslavši Sina svojega u obličju grješnoga tijela, te za grijeh osudio grijeh u tijelu 4 da se pravednost Zakona ispuni u nama koji ne hodimo po tijelu, nego po Duhu. 5 Jer oni koji su po tijelu teže za onim što je od tijela, a oni po Duhu za onim što je od Duha. 6 Naime, težnja tijela je smrt, a težnja Duha život i mir.7 Jer težnja tijela je neprijateljstvo prema Bogu; Zakonu se naime Božjemu ne pokorava, jer se ni ne može. 8 Oni pak koji su u tijelu ne mogu ugoditi Bogu. 9 A vi niste u tijelu, nego u Duhu, ako doista Duh Božji prebiva u vama. A ako tko nema Duha Kristova, taj nije njegov. 10 No ako Krist jest u vama, tijelo je, doduše, mrtvo zbog grijeha, ali Duh je život zbog pravednosti. 11 Ako li Duh Onoga koji uskrisi Isusa od mrtvih prebiva u vama, Onaj koji Krista uskrisi od mrtvih oživit će i vaša smrtna tijela po Duhu svojemu koji prebiva u vama. 12 Dakle, braćo, dužnici smo, ali ne tijelu da po tijelu živimo. 13 Jer ako po tijelu živite, umrijeti vam je; ako pak Duhom usmrćujete djela tijela, živjet ćete. 14 Jer svi koji su Duhom Božjim vođeni, oni su sinovi Božji. 15 Ta ne primiste duha robovanja da se opet bojite, nego primiste Duha posinjenja u kojem vičemo: »Abba! Oče!« 16 Sam Duh svjedoči s duhom našim da smo djeca Božja; 17 a ako djeca, onda i baštinici — baštinici Božji, a subaštinici Kristovi; ako doista s njim trpimo, da se s njim i proslavimo. 18 Smatram naime da patnje sadašnjega vremena nisu vrijedne usporedbe sa slavom koja se ima objaviti u nama. 19 Jer stvorenje čeznutljivo iščekuje ovo objavljenje sinova Božjih. 20 Stvorenje je naime podvrgnuto ispraznosti, ne svojevoljno, nego zbog onoga koji ga podvrgnu — u nadi 21 da će se i samo stvorenje osloboditi od ropstva raspadljivosti za slavnu slobodu djece Božje. 22 Jer znamo: sve stvorenje zajedno uzdiše i trpi porođajne muke sve dosad. 23 Ali ne samo ono nego i sami mi koji imamo prvinu Duha, i mi sami u sebi uzdišemo iščekujući posinjenje, otkupljenje tijela svojega. 24 Ta nadom se spasismo! A nada koja se vidi nije nada. Jer što tko gleda, kako da se tome i nada? 25 No ako se nadamo onome što ne vidimo, postojano to iščekujemo. 26 A tako nam i Duh pomaže u našim slabostima. Ne znamo naime što da molimo kako valja, ali se sam Duh zauzima za nas neizrecivim uzdisajima. 27 A Onaj koji proniče srca zna koja je težnja Duha — da se po Božjoj volji zauzima za svete. 28 Znamo pak da onima koji ljube Boga sve proizlazi na dobro, onima koji su po njegovoj odluci pozvani. 29 Jer koje predvidje, te i predodredi da budu suobličeni liku Sina njegova te da on bude prvorođenac među mnogom braćom. 30 A koje predodredi, te i pozva; i koje pozva, te i opravda; a koje opravda, te i proslavi. 31 Što ćemo dakle na to reći? Ako je Bog za nas, tko će protiv nas? 32 On ni svojega Sina nije poštedio, nego ga je za sve nas predao. Kako nam onda s njim neće i sve darovati? 33 Tko će podići tužbu protiv izabranika Božjih? Bog opravdava. 34 Tko osuđuje? Krist umrije, štoviše i uskrsnu, on je i zdesna Bogu, on se i zauzima za nas. 35 Tko će nas rastaviti od ljubavi Kristove? Nevolja? Ili tjeskoba? Ili progonstvo? Ili glad? Ili golotinja? Ili pogibao? Ili mač? 36 Kao što je pisano: Zbog tebe nas ubijaju povazdan, broje nas kao ovce za klanje. 37 Ali u svemu tome nadmoćno pobjeđujemo po Onomu koji nas uzljubi. 38 Ta uvjeren sam: ni smrt, ni život, ni anđeli, ni poglavarstva, ni sile, ni sadašnje, ni buduće, 39 ni visina, ni dubina, ni ikoji drugi stvor neće nas moći rastaviti od ljubavi Božje koja je u Kristu Isusu Gospodinu našemu.