Ujedinjeni u molitvi
U sklopu inicijative Vjerujte Njegovim prorocima danas čitamo “Rimljanima 9”.
1 Istinu govorim u Kristu, ne lažem, susvjedok mi je moja savjest u Duhu Svetome: 2 žalost je moja velika i bol u srcu mojemu neprekidna. 3 Jer želio bih ja sȃm proklet biti, odvojen od Krista za braću svoju, srodnike svoje po tijelu. 4 Oni su Izraelci, njihovo je posinjenje, i slava, i savezi, i zakonodavstvo, i bogoslužje, i obećanja; 5 njihovi su oci, od njih je, po tijelu, i Krist, koji je nad svima, Bog blagoslovljen u vijeke. Amen. 6 Ali ne kao da se izjalovila riječ Božja. Jer nisu Izrael svi oni koji su od Izraela, 7 niti su svi djeca jer su potomstvo Abrahamovo, nego po Izaku zvat će ti se potomstvo; 8 to jest: nisu djeca tijela tȃ djeca Božja, nego se djeca obećanja računaju u potomstvo. 9 Ovo je naime riječ obećanja: U ovo ću doba doći, i Sara će imati sina. 10 Ali ne samo to nego je i Rebeka s jednim — s Izakom, ocem našim — zanijela. 11 Jer dok još blizanci ne bijahu rođeni niti učiniše što dobro ili zlo, da bi ostao naum Božji o izabranju, ne po djelima, nego po Onomu koji poziva, 12 bȋ joj rečeno: Stariji će služiti mlađemu, 13 kao što je pisano: Jakova uzljubih, a Ezava zamrzih. 14 Što ćemo dakle reći? Da u Boga ima nepravde? Nipošto! 15 Ta Mojsiju kaže: Smilovat ću se komu se smilujem i sažalit ću se nad kime se sažalim. 16 Nije dakle do onoga koji hoće ni do onoga koji trči, nego do Boga koji se smiluje. 17 Jer Pismo veli faraonu: Upravo zato te podigoh da na tebi pokažem silu svoju i da se ime moje razglasi po svoj zemlji. 18 Dakle, smiluje se komu hoće, a otvrdnjuje koga hoće. 19 Reći ćeš mi stoga: »Što se onda još tuži? Ta tko se to volji njegovoj odupro?« 20 O čovječe, tko si zapravo ti da se pravdaš s Bogom? Zar da tvorevina rekne tvorcu: »Što si me takvim načinio?« 21 Ili zar lončar nema vlasti nad glinom da od istoga tijesta načini posudu što časnu, što nečasnu? 22 A što ako Bog, hoteći pokazati gnjev i obznaniti silu svoju, u silnoj strpljivosti podnese posude gnjeva pripravljene za propast 23 da obznani bogatstvo slave svoje na posudama milosrđa, što ih unaprijed pripravi za slavu, 24 na nama, koje i pozva, ne samo od Židovā nego i od pogana? 25 Kao što i u Hošei veli: Ne-puk moj zvat ću pukom svojim i neljubljenu ljubljenom. 26 I dogodit će se, na mjestu gdje im je rečeno: ‘Vi niste moj puk’, da će se ondje zvati sinovi Boga živoga. 27 Izaija pak viče o Izraelu: Ako sinova Izraelovih brojem bude kao pijeska morskoga, ostatak će se spasiti. 28 Jer djelo će dovršiti i skratiti u pravednosti: skraćeno će djelo izvršiti Gospod na zemlji. 29 Kao što je i Izaija prorekao: Da nam Gospod Sabaot ne ostavi sjeme, bili bismo kao Sodoma i na Gomoru nalik. 30 Što ćemo dakle reći? Da pogani koji nisu težili za pravednošću stekoše pravednost, ali pravednost koja je od vjere. 31 Izrael pak, težeći za zakonom pravednosti, do zakona pravednosti ne doprije. 32 Zašto? Jer nije tražio po vjeri, nego kao po djelima Zakona. Spotakoše se naime o kamen spoticanja, 33 kao što je pisano: Evo, postavljam na Sionu kamen spoticanja i stijenu sablazni. I svaki koji vjeruje u nj, neće se postidjeti.