“Pazite da ne prezrete ni jednoga od ovih malenih, jer anđeli njihovi, kažem vam, na nebesima neprestano gledaju lice Oca moga nebeskoga.” (Matej 18,10)
Kad Božju providnost budemo promatrali u svjetlu vječnosti, shvatit ćemo što dugujemo skrbi i zalaganju Božjih anđela. Nebeska bića su aktivno sudjelovala u poslovima ljudi. Ona su se pojavljivala u odjeći koja je sijala kao munja; dolazila su kao ljudi u liku putnika. Ona su prihvaćala gostoprimstvo ljudskih domova; djelovala su kao vodiči putnicima koje je noć zatekla na putu…
Iako vladari ovoga svijeta to nisu znali, anđeli su često govorili u njihovim vijećima. Ljudske oči su ih gledale. Ljudske uši su slušale njihove govore. U vijećnicama i sudnicama nebeski glasnici su zastupali progonjene i potlačene. Oni su obarali namjere i zaustavljali zla koja su mogla nanijeti štetu i patnje Božjoj djeci. Učenicima u nebeskoj školi sve će to biti objašnjeno.
Svaka otkupljena duša saznat će kakvu službu su u njezinom životu obavljali anđeli. Kako će to biti kad bude razgovarala s anđelom koji je bio njezin čuvar od njezinih najranijih dana; s anđelom koji je bdio nad njezinim koracima i zaklanjao njezinu glavu u danu opasnosti; s anđelom koji je bio s njom u dolini smrtne sjene, koji je obilježio mjesto njezinog počivanja i koji će je prvi pozdraviti u jutro uskrsnuća — kad bude doznala povijest božanskog sudjelovanja u životu pojedinca, povijest rada cijelog Neba u svemu što je učinjeno za ljudski rod. (Odgoj, str. 270)
S Božjom riječju u svojoj ruci svako ljudsko biće … može izabrati društvo koje želi. … Može već u ovom svijetu boraviti u ozračju Neba … prilazeći sve bliže i bliže pragu vječnoga svijeta, sve dok se vrata ne otvore i ono ne uđe. Tamo se neće osjećati kao stranac. Glasovi koji će ga pozdraviti, to su glasovi svetih koji su na Zemlji bili njegovi nevidljivi drugovi — glasovi koje je on ovdje naučio prepoznavati i ljubiti. Onaj koji je preko Božje riječi živio u zajednici s Nebom, osećat će se ugodno u nebeskom društvu. (Isto, str. 114,115)