Jutarnji stih

Sada vidim

“Dok je dan, meni treba činiti djela onoga koji me posla. Dolazi noć, kad nitko ne može raditi.” (Ivan 9,4)

Rođen sam u sjeveroistočnom dijelu Tanzanije 1970. godine. Iako sam rođen kao slabovidan, ipak sam bio u stanju pohađati školu. Završio sam osnovnu školu 1984., ali sam do tog vremena već bio djelomično slijep. Danas sam potpuno slijep, ali sam srećom naučio Brailleovo pismo i dobro komuniciram na taj način. Usprkos svim izazovima, zahvaljujem Bogu što mi je omogućio da ostvarujem uspjehe kao jedan od vodećih literarnih evanđelista u Tanzaniji. Prije nego što sam postao literarni evanđelist, bio sam uspješan poljoprivrednik i obavljao sam samostalno mnoge poslove. Sada mogu potpuno neovisno raditi u literarnoj službi. Samo ako putujem daleko od kuće, moram surađivati i oslanjati se na svoje kolege literarne evanđeliste.
Postao sam literarni evanđelist nakon prisustvovanja cjelodnevnim sastancima o blagoslovima literarnog rada. Na njima sam se osjećao oživljen i osnažen. Osjetio sam žarku želju da služim Gospodinu, ali sam smatrao da će moje sljepilo biti velika prepreka i u svojem samosažaljevanju mislio sam da Mu ne mogu služiti na ovaj način. U to vrijeme Bog je učinio da čujem iskustvo o bogalju koji nije mogao hodati, ali je pozivao ljude u svoju kuću i čitao im iz Božje riječi. Zahvaljujući takvom radu doveo je mnoge ljude Kristu.
Pomislio sam u sebi: Zašto ne bih mogao i ja? Ako je Bog mogao upotrijebiti bogalja, sigurno može upotrijebiti i slijepog čovjeka.
Ne gubeći vrijeme, odlučio sam pokušati s prodajom knjiga. Ostavio sam po strani svoju zabrinutost zbog toga što sam slijep i rekao: “Dragi Bože, dolazim k Tebi. Molim Te da me upotrijebiš ovakvog kakav sam.” Primljen sam u službu za prodaju knjiga i nikada nisam požalio što služim Gospodinu. Sada bez ičije pomoći prodajem većinu knjiga koje imamo na raspolaganju. Zahvaljujući Božjoj milosti, naučio sam obavljati sve transakcije primanja novca i vraćanja ostatka bez ikakvih problema.
Gospodin je uvijek bio vjeran prema meni, pa želim podsjetiti svoje kolege literarne evanđeliste da moramo raditi “dok je dan”, jer će doći “noć kad nitko ne može raditi”. Jako volim pjesmu “Ta milost divna, Božji glas”. Najljepše su mi one njezine riječi “bijah slijep, a vidim sad”. Zahvaljujući literarnom evangelizmu, Bog mi je podario novu vrstu vida. Jasno vidim stradanje ljudske obitelji u ovom svijetu grijeha i gledam zrake zlatnog jutra kad će se Isus vratiti po svoju djecu. Budimo vjerni!
Martin Quamsinda, Tanzanija


Komentiraj