Sami odlučujemo o svojoj vječnoj sudbini

“Sada ja, Nabukodonozor, hvalim, uzvisujem i slavim Kralja nebeskoga, čija su sva djela istina, svi putovi pravda i koji može poniziti one koji hode u oholosti.” (Daniel 4,34)
Snaga naroda i pojedinaca ne nalazi se u okolnostima i sposobnostima koje ih naizgled čine nepobjedivim, niti u njihovoj uobraženoj veličini. Jedino što ih može učiniti velikima i jakima jest Božja sila i namjera. Oni sami svojim stavom prema Njegovim namjerama odlučuju o vlastitoj sudbini. Svjetovna povijest govori o ljudskim dostignućima, njihovim pobjedama u borbi, njihovom uspjehu u postizanju svjetovne veličine. Božja povijest opisuje ljude onako kako Nebo gleda na njih. … Prorok Daniel je opisao kraljevstva koja će se uzdizati i propadati. Tumačeći san o velikom kipu, objavio je Nabukodonozoru da će njegovo kraljevstvo biti zamijenjeno drugim. Njegovoj veličini i sili u Božjem svijetu dano je određeno vrijeme, a zatim će se uzdići drugo kraljevstvo koje će isto tako imati svoje vrijeme ispita i kušnji, da bi se vidjelo hoće li uzdizati jedinog istinskog Vladara, jedinog pravoga Boga. Ako to ne bude činilo, ono će nestati, njegova će slava izblijedjeti, a njegovo mjesto zauzet će treće kraljevstvo. Provjereno prema kriteriju poslušnosti i neposlušnosti, i ono će nestati, a četvrto, jako kao željezo, pokorit će narode svijeta. Ta Riječ koju je otkrio beskrajni Bog ograničenim ljudskim bićima, koja je zabilježena na stranicama proroštva a može se pratiti i na stranicama povijesti, objavljuje da je Bog onaj koji vlada. … Božji glas koji se čuo u prošlim vremenima, odzvanja kroz vjekove, prenosi se kroz naraštaje koje se pojavljuju i nestaju s pozornice događaja. … Povijest i proroštvo svjedoče da Bog cijele Zemlje otkriva svijetu tajne preko svojih odabranih nositelja svjetla. … Kada je izgubio razum, Nabukodonozor je u svojem strašnom poniženju došao do spoznaje o vlastitoj slabosti i priznao je nadmoć živog Boga. … Svakom pojedincu Bog je dodijelio mjesto u svojem velikom planu. Držeći se istine ili neistine, ludosti ili mudrosti, svatko ispunjava određenu svrhu koja donosi rezultate. I svatko, ovisno o tome je li se odlučio za poslušnost ili neposlušnost, određuje svoju vječnu sudbinu. Svakome je dana sloboda djelovanja i na svakome počiva odgovornost za vlastite postupke. … Mi ne trebamo govoriti “Bog je bio”, već “Bog jest”. … Iako će kraljevi padati i narodi nestajati, duše koje se vjerom povežu s Božjim namjerama živjet će zauvijek. (Manuscript 36, 1896.)