““Čisto srce stvori mi, Bože, i duh postojan obnovi u meni!”“ (Psalam 51,12)
Gospodin čisti srce skoro na isti način na koji mi prozračujemo sobu. Ne zatvaramo prozore i vrata niti bacamo u sobu neku tvar koja pročišćava, već široko otvaramo prozore i vrata i puštamo nebesko, osvježavajuće ozračje. … Prozori strasti i osjećaja moraju se otvoriti prema Nebu, prašina sebičnosti i svjetovnosti mora se ukloniti. Božja milost mora pročistiti odaje uma, mašta mora razmatrati nebeske teme, svaki element prirode treba se pročistiti i oživiti Božjim Duhom. (SD 107)
Onome koji živi u skladu s biblijskom vjerom, neće nedostajati moralne snage. Pod oplemenjujućim utjecajem Svetoga Duha, ukusi i sklonosti postaju čisti i sveti. Ništa ne djeluje tako snažno na osjećaje, ništa ne prodire tako duboko do najdubljih pobuda svakog djela, ništa ne širi tako snažan utjecaj na život, ništa ne daje takvu čvrstinu i stabilnost karakteru kao Kristova vjera. Ona vodi onoga koji je posjeduje prema Nebu, nadahnjuje ga plemenitim namjerama, uči ga pristojnosti ponašanja i daje odgovarajuće dostojanstvo svakom njegovom postupku. (GW 127)
Crkva je predmet Božje najnježnije ljubavi i Njegove najnježnije brige. Ako Mu vjernici dopuste, On će svoj karakter prikazati preko njih. On im kaže: ““Vi ste svjetlo svijetu. Nije moguće sakriti grad koji leži na gori.”“ (Matej 5,14) Oni koji hode i razgovaraju s Bogom, usvajaju Kristovu blagost. U njihovom životu trpeljivost, krotkost i vladanje sobom sjedinjuju se sa svetom ozbiljnošću i marljivošću. Dok napreduju prema Nebu, uklanjaju se oštri, grubi rubovi karaktera i do izražaja dolazi pobožnost. Sveti Duh, pun milosti i istine, djeluje na um i srce. (HP 283)
Srce, koje Krist učini svojim boravištem, bit će oživljeno, očišćeno, preusmjereno, stavljeno pod vlast Svetoga Duha i čovjek će ulagati ozbiljne napore da svoj karakter dovede u sklad s Bogom. On će izbjegavati sve što se protivi otkrivenoj Božjoj volji i Božjem umu. (SD 98)