“Da se ukazao Kefi, potom Dvanaestorici. Zatim se ukazao braći kojih je bilo zajedno više od pet stotina, od kojih većina još i sada živi, a neki su već pomrli. Potom se ukazao Jakovu, pa onda svim apostolima. A naposljetku, ukazao se i meni kao nedonoščetu.” (1. Korinćanima 15,5-8)
Pavao je osjećao teret u vezi s uskrsnućem. U tolikoj mjeri da Kristovom uskrsnuću i onome što ono znači za naš život posvećuje svoju vjerojatno najdužu raspravu o nekom predmetu. Pedeset osam redaka u 1. Korinćanima 15 njegov su izniman pothvat u vezi s uskrsnućem.
Međutim, nije samo Pavao bio ovog mišljenja. Sva evanđelja, Djela apostolska, Otkrivenje i ostatak Novog zavjeta naglašavaju činjenicu da je Isus uskrsnuo.
Zašto? Zato što bez te osnovne činjenice nemamo u što vjerovati osim u čovjeka koji je bio dobar i govorio dobre stvari dok je bio živ, ali sada je mrtav i nemoćan. To može biti odgovarajući temelj neke filozofske škole, ali ne i kršćanstva, vjere utvrđene u stvarnosti da Krist živi i da donosi silu u život svakog vjernika. Zahvaljujući tome što On živi, mi kao Njegovi sljedbenici imamo nadu u sadašnjosti i u budućnosti.
Međutim, grčki svijet u kojem je kršćanstvo nastalo sumnjao je u tjelesno uskrsnuće, pa čak i u vrijednost samog tijela. Stoga novozavjetni pisci ulažu velike napore da pokažu ne samo da je Krist uskrsnuo, već da je to učinio u tijelu koje su mogli vidjeti i dodirnuti, tijelu koje je čak moglo jesti ribu. On nije bio utvara ili duh ili bestjelesna duša, već uskrsli Gospodin Isus koji se javio stotinama svjedoka, od kojih su neki bili vrlo sumnjičavi.
Sâm Pavao bio je jedan od tih sumnjalica. Za Pavla u pretkršćanskom razdoblju Isusovo uskrsnuće bilo je samo još jedno praznovjerje koje su učenici izmislili. On je na “mit” reagirao pokušajem da ga pregazi u valu progonstva. I činio je tako dok se osobno nije susreo s uskrslim Kristom na putu u Damask.
Nakon toga stvarnost uskrsnuća postala je okosnica njegovog života. Pavao je predao svoj život vodstvu i sili svojega uskrslog Gospodina. I Isus ga je silno upotrijebio.
Isti uskrsli Gospodin želi uzeti život svakoga od nas i ispuniti ga nadom, snagom i svrhom. Jedino je pitanje hoćemo li Mu to dopustiti.
Gospodine, hvala Ti za silu uskrsnuća. Prihvaćam je danas kako bi usmjerila i osnažila moj život.
Preporučujemo:
