Jutarnji stih

Skakavci

„Tada reče Jahve Mojsiju: ’Pruži ruku povrh zemlje egipatske da navale skakavci na egipatsku zemlju i pojedu sve bilje što još ostade nakon tuče!’“ (Izlazak 10,12)

Mojsije … je upozorio vladara da će … biti poslano zlo sa skakavcima koji će pokriti lice zemlje i pojesti svaku zelenu biljku. …

Faraonovi savjetnici užasnuli su se od ove nove opasnosti. Oni su uništenjem stoke već pretrpjeli velike gubitke. Mnoge njihove ljude ubila je tuča. …

Pozvali su još jednom Mojsija i Arona i vladar im je rekao: »Idite! Iskažite štovanje Jahvi, svome Bogu! A tko će sve ići?“ (Izlazak 10,8)

Odgovor je glasio: „Svi idemo – odgovori Mojsije – i mlado i staro. Odlazimo sa svojim sinovima i svojim kćerima: sa svojom krupnom i sitnom stokom, jer moramo održati svečanost Jahvi.“ (Izlazak 10,9)

Vladara je obuzeo gnjev. …

Zar vaš Bog misli da ću vas pustiti da idete sa ženama i djecom na tako opasan put? Neću to nikada učiniti, samo odrasli ljudi mogu ići poslužiti Gospodinu! Ovaj bezosjećajni vladar, tlačiteljski raspoložen, sada je želio pokazati kao da je duboko zainteresiran na njihovo dobro i da se nježno brine za njihove mališane, iako ih je samo htio zadržati kao taoce i kao jamstvo njihovog povratka! …

Mojsije je dobio zapovijed da ispruži svoju ruku nad zemljom i zapuhao je južni vjetar donoseći skakavce: „Oni se razlete po svoj egipatskoj zemlji i padnu po svim krajevima Egipta u silnoj gustoći: toliko ih mnoštvo nikad prije nije bilo niti će kada biti. Pokriju sve tlo, tako da se od njih zacrnjelo. Pojedu sve bilje u polju i sve plodove sa stabala što su bili ostali iza tuče. Ništa se više nije zelenjelo: ni stabla ni poljska trava u svem Egiptu.“ (Izlazak 10,14.15) …

Vladar je vrlo žurno poslao po Mojsija i Arona i rekao im: „Sagriješio sam protiv Jahve, vašega Boga, i vas! Oprostite mi uvredu još samo ovaj put i molite Jahvu, Boga svoga, da samo otkloni od mene ovaj smrtonosni bič!“ (redci 16.17)

Oni su tako postupili i zapuhao je snažan zapadni vjetar koji je odnio skakavce prema Crvenom moru tako da nijedan nije ostao. Međutim, usprkos poniznosti koju je pokazao u trenutku kada mu je zaprijetila smrt, čim je nevolja prošla, vladar je otvrdnuo svoje srce i ponovno odbio dopustiti Izraelcima da idu.  (Signs od the Times, 18. ožujka 1880.)


Komentiraj