“Dakako svi ste po vjeri sinovi Božji u Kristu Isusu.” (Galaćanima 3,16)
Jeste li svoju inteligenciju naslijedili od oca ili od majke? Australski genetičar Gillian Turner došao je do zapanjujućih zaključaka o odnosu između inteligencije i zakona o nasljednim osobinama. Turner kaže da se nekoliko gena za inteligenciju nalazi na X kromosomu. Dječaci dobivaju X kromosom od majke i Y od oca; prema tome, samo majke daju gene inteligencije. Djevojčice, opet, od svakog roditelja dobivaju po jedan X kromosom, tako da gene inteligencije nasljeđuju od oba roditelja. Prema tome, ako si mladić, za svoju inteligenciju (ili njezin nedostatak) možeš zahvaliti samo svojoj majci. Ako si djevojka, onda moraš zahvaliti i majci i ocu.
Tvoja inteligencija, veličina nosa, boja kože — sve su to elementi stvaranja na koje nisi mogao utjecati. Ove su crte u tvojoj krvi, dio tvoje genetske baštine, dio tvoga posebno skrojenog nacrta. No, kao što je za pravljenje posebne slastičarske torte potrebno nešto više od osnovnih sastojaka, tako u ovome svijetu ima drugih sastojaka koji čine da si mnogo više od običnog kolača — ljudi koje poznaješ, škole koje polaziš, prijatelji s kojima se družiš, televizijske emisije koje gledaš. Posebni sastojci koji su pridodani tvojoj genetskoj baštini čine te slasticom, posebnom, jedinstvenom i različitom osobom.
I kao što je slučaj s receptom za neku slasticu, samo jedna kap pogrešne arome može učiniti veliku razliku. Imaš li prave sastojke da postaneš osobom kakvu Bog želi vidjeti? Što su sastojci koji te čine stvorenjem kakvo jesi?
Desetogodišnji Ivan ima nekoliko navika zbog kojih se njegova majka srdi — način na koji zastupa svoje mišljenje, naviku lizanja prstiju kod stola, naviku da se u neodgovarajuće vrijeme češe na nedoličnim dijelovima tijela. Nezadovoljna, njegova majka često kaže: “Sine, moraš izvršiti neke temeljite promjene.” Ivanov odgovor je uvijek isti: “Ne mogu si pomoći, mama. To mi je u krvi. To sam naslijedio od tate.” No Ivanov odgovor nije posebno uvjerljiv zato što “tata” kojega spominje nije njegov biološki otac, već očuh, njegov junak, čovjek kojega oponaša od svoje treće godine. Ivan i njegov očuh nemaju iste kromosome. Ipak, promatrajući oca, oponašajući njega i voleći ga, Ivan ne može drukčije nego da bude sličan čovjeku kojega cijeni i naziva “tatom”.
Mi gledamo Njega
Gledanjem možemo postati slični našem nebeskom Ocu. Što duže ostajemo u Božjem društvu i što više proučavamo o Njemu, to Ga bolje poznajemo i postajemo sličniji Ocu. Nije važno od koga smo naslijedili inteligenciju. Nije važno jesmo li naslijedili sklonost prema alkoholu ili imamo nizak kvocijent inteligencije. Nije važna ni grešna narav s kojom smo se rodili. Unatoč našoj genetskom naslijeđu i utjecajima kojima smo izloženi, postoji lice u koje možemo gledati — Isusovo lice. Mi možemo postati onakvo stvorenje kakvim nas je Bog zamislio.
Mi se poistovjećujemo s Njime
Imaš li katkada osjećaj da nisi dovoljno dobar? Kad bi bar imao smisla za uglađenost, za malo humora, kad bi imao više pouzdanja, prepoznatljivu obitelj, dolično vladanje…
Zamisli kakav je problem pojavnosti imao Isus kada je došao na naš svijet! Rodio se u smrdljivoj staji u malome gradu. Odrastao je s govorkanjima da je nezakonito dijete. Imao je obično ime i obično lice (Juda Ga je morao poljubiti da bi progonitelji znali tko je Isus). Svijetu Ga je predstavila skupina pastira. Nije imao ništa poželjno čime bi stekao popularnost. Družio se sa šarenom skupinom od dvanaestero ljudi. Lažno su Ga optužili. Razapeli su Ga na križ.
Bez obzira na to kako po svojem mišljenju možeš imati loš imidž, Isus je bio u istoj neprilici. Misliš da si previše običan i gotovo nitko. Ali i Isus je to bio. Misliš da te često lažno optužuju. Pa i Isusa su lažno optuživali. Misliš da možda tvoja obitelj i rodoslovlje nije savršeno čisto kako bi to ti želio. No to je bio slučaj i kod Isusa. Upravo zato što je Njegovo zemaljsko podrijetlo bilo tako obično, Isus tebi i meni daje slobodu da budemo ono za što smo bili stvoreni.
Cynthia je lijepa djevojka s visokim kvocijentom inteligencije. No ona pri hodu malo vuče noge. Glava joj je malo spuštena i govori uz zamuckivanje. Ne može pratiti nastavu. Na prvi pogled daje dojam da je duševno zaostala. Ali nije. Njezina genetska baština, njezin temeljna receptura je dobra i snažna. Kap pogrešne arome je njezina majka koja je kritizira i nikad je ne pohvali; naziva je kretenom i stalno tvrdi da je ružna te da nije ni za što. Cynthia sluša samo negativne primjedbe, negativne komentare koji su od nje učinili ono što jest, unatoč potencijalima s kojima je rođena.
Ne ostvaruje se uvijek da budemo onakvi kakvima nas je Bog zamislio. Mi smo rođeni u ovome zastrašujućem grešnom svijetu u kojem smo izloženi mnogim utjecajima. Poput Cynthie i mi katkad možemo biti zaustavljeni u razvoju.
Ima li nečega što danas sprečava tvoj razvoj?
Izgradnju svoje osobnosti moramo početi tako da razumijemo kako nas Bog vidi, kako nas je stvorio na svoju sliku, kako želi da u svojem životu odražavamo Njega. Svoju osobnost ne smijemo zasnivati na tome kako nas svijet vidi. Ako se oslanjamo samo na ono što drugi misle o nama, mi ćemo doista postati ono što drugi žele da budemo. Upravo kao Cynthia. Cynthia je postala ono što je o njoj tvrdila njezina majka. Sposobnosti koje joj je Bog dao rođenjem bile su skrivene u odrazu osobe koju je vidjela u svojoj majci.
Ono po čemu smo važni Bogu, suprotno je onome što društvo očekuje od nas. On nas je stvorio i voli nas takve kakvi jesmo i takve kakvi možemo postati zahvaljujući Njegovoj snazi, a ne onome što imamo ili kako izgledamo. On nas želi učiniti sličnima Kristu. Kad razumijemo tko smo, mi možemo odlučiti da živimo za Krista. Možemo živjeti kao jedinstvene i voljene osobe.
Bog nas obnavlja
Grijeh je prouzročio da smo rođeni kao siročad. Boga boli kad vidi nas, svoja dragocjena stvorenja, tako zaostala u grijehu. Zato nam, po svojoj milosti, zahvaljujući daru svojega Sina na križu, kaže: “Želim te posvojiti. Želim ti dati sva prava i baštinu kao djetetu. Želim te obnoviti.”
Tog jutra u crkvi učiteljica je imala dva nova dječaka. Da bi ih upisala, pitala ih je za nadnevak rođenja. Jedan je dječak odgovorio: “Obojica imamo sedam godina. Moj rođendan je 8. travnja 1976., a mojega brata 20. travnja 1976.”
“To je nemoguće!” odgovorila je učiteljica.
“Ne, nije”, odgovorio je drugi dječak.
“Jedan od nas je posvojen.”
“Koji?” upitala je učiteljica prije nego što je mogla zauzdati jezik.
Dječaci su pogledali jedan drugoga i uz osmijeh odgovorili: “Pitali smo nedavno tatu, a on je rekao da nas obojicu jako voli i da se više ne može sjetiti koji je od nas dvojice posvojen.”
Mi smo stvoreni na Božju sliku, ali smo pali u grijeh. No Božja ljubav nadmašuje mutne dubine grijeha. Zahvaljujući Isusovoj smrti, imamo Spasitelja.
“Tako su zahvaljujući Kristovom raspeću ljudska bića pomirena s Bogom. Krist posinjuje izopćenike i oni postaju predmet Njegove posebne skrbi, članovi Božje obitelji zato što su prihvatili Njegovog Sina kao svojega Spasitelja. Tako su dobili vlast da postanu Sinovi Božji, baštinici Božji i subaštinici s Kristom. Tako oni razumiju što je Krist njima i koje blagoslove mogu primiti kao članovi Gospodnje obitelji. I u svojem beskonačnom milosrđu Bogu je ugodno da im bude Otac.” (Ellen G. White, SDA Bible Commentary, sv. 7A, str. 466)
Pavao piše: “Ako smo djeca Božja, onda smo i baštinici: baštinici Božji, a subaštinici Kristovi.” (Rimljanima 8,17) Apostol se ovdje služi slikom posinjenja. Vjerom u Krista postajemo Njegova posvojena braća i sestre — posvojeni sinovi i kćeri Božje. Kao posvojena i prihvaćena djeca, mi dijelimo baštinu s Prvorođencem, Isusom. Nije stoga čudno da sva stvorenja željno čekaju da se ovo posinjenje očituje.
Proslavimo što smo novo stvorenje
Londonski poslovni čovjek Lindsay Clegg pričao je o skladištu koje je prodavao. Zgrada je bila mjesecima prazna i bio joj je nužan popravak. Vandali su oštetili vrata, razbili prozore i na sve strane ostavili smeće. Kad je zainteresiranog kupca doveo u zgradu, jako se trudio da objasni kako će popraviti razbijene prozore, dovesti majstore koji će popraviti oštećenja i očistiti prostor. Kupac je rekao: “Zaboravite popravke. Ako kupim ovu zgradu, sagradit ću nešto sasvim drugo. Ne treba mi zgrada; želim mjesto.” To Bog i nama kaže. Kad se usporede s obnovom koju Bog ima na umu, naši napori da poboljšamo svoj život isto su tako beznačajni kao čišćenje skladišta kojemu je namijenjeno rušenje.
Ima li nečega u tvojem receptu što ne daje pravu aromu? Ima li u tvojem životu nečega što bi trebalo ukloniti? Bog želi da budeš sličan Isusu. Vrati se Njemu s genetičkim osnovama s kojima si rođen. Predaj Mu danas svoj život i kaži: “Učini iz mene novo stvorenje.” Kad postanemo Božje vlasništvo, starom životu je kraj. On čini sve novo. Sve što želi jest mjesto i dopuštenje da gradi. Mnogi se među nama još uvijek pokušavaju “promijeniti”, no Bog nudi “izbavljenje”. Sve što trebamo učiniti jest predati Mu “mjesto”, a On će početi potrebnu “gradnju”.
Fylvia Fowler Kline