„Tim nas je obdario skupocjenim i najvećim obećanim dobrima, da po njima, umaknuvši pokvarenosti koja je zbog opake požude u svijetu, postanete dionici božanske naravi.“ (2.Petrova 1,4)
Krist je živi Izvor, neiscrpivi Izvor iz kojega svi mogu piti i ponovno piti, i uvijek naći svježu zalihu. Ali nikada nitko neće doći k Njemu osim onih koji se odazovu pozivima Njegove ljubavi. Nitko se neće nahraniti Kruhom života koji je došao s Neba, nitko neće piti od vode života koja teče od Božjeg prijestolja osim onih koji se pokore pozivima Duha. Nakon što je Bog otvorio riznice Neba u daru svojega Jedinorođenog Sina, kako će grešnik zanemariti „takvo i toliko spasenje“ (Hebrejima 2,3) i baciti u ništavilo tako veliki Božji dar? Neće biti nikakvog izgovora za grešnika koji svojevoljno odbaci i zanemari ovo veliko spasenje.
Dar života bio je obilno, milostivo, radosno ponuđen pripadnicima palog ljudskog roda. Preko Krista mi možemo postati sudionici u božanskoj naravi i steći dar vječnog života jer je obilno ponuđen svima koji ga primaju preko Božjih postavljenih oruđa. Kada je Pavao razmatrao čudesa izbavljenja i ludost onih koji nisu shvatili njegovu narav, uskliknuo je: „O nerazumni Galaćani! Tko vas je opčarao da se ne pokoravate istini, vas, kojima je bio pred očima naslikan Isus, kao da bi bio među vama razapet.“ (Galaćanima 3,1 – Šarić)
Oni koji žele upoznati Gospodina znaju da su Njegovi izlasci uređeni kao zora, i svi koji primaju skupocjene dragulje istine prenosit će poznavanje njihovih bogatstava u Kristu onima koji su oko njih. Kada se ljudi odazovu Kristovoj privlačnosti i kada gledaju Krista kao kraljevskog Stradalnika na golgotskom križu, oni ulaze u jedinstvo s Njim, postaju izabranici Božji, ne svojim djelima i trudom, već Kristovom milošću; jer su sva njihova dobra djela učinjena djelovanjem sile Božjega Duha. Sve je od Boga, a ne od njih samih.
Plodovi koje trebamo donijeti plodovi su Duha. … Vaš plod treba ostati, ne da propadne, već da se umnoži prema svojoj vrsti i postane dragocjena žetva. (Signs of the Times, 2. svibnja 1892.)