„Neko, opet, pade u trnje, i trnje uzraste te ga uguši.“ (Matej 13,7)
Trnjem koje je ugušilo dobro sjeme Veliki Učitelj je želio opisati opasnosti koje okružuju one koji slušaju Božju riječ; jer na sve strane ima neprijatelja koji žele da dragocjena Božja riječ nema nikakvog utjecaja. Sve što osjećaje odvraća od Boga, sve što privlači pozornost tako da u srcu više nema mjesta za Krista, mora biti odbačeno ako želimo da sjeme istine napreduje u srcu. Isus navodi opasnosti koje prijete duši. On govori o brigama ovoga svijeta, o varljivosti bogatstva, o želji za drugim stvarima što sve može ugušiti Riječ, duhovno sjeme koje raste, tako da duša ne dobiva hranu od Krista kao loza od trsa, i duhovni životu umire u srcu. Ljubav prema svijetu, ljubav prema njegovim zadovoljstvima i pokazivanju, ljubav prema drugim stvarima, sve to odvlači dušu od Boga; jer oni koji vole svijet nisu se voljni osloniti na Boga i od Njega tražiti hrabrost, nadu i radost. Oni ne znaju što znači radovati se u Kristu kada druge vodimo k Izvoru života, kada one koji žive u grijehu zadobijemo za pravednost. …
Kada one koji imaju samo djelomično znanje o istini pozovemo da proučavaju neku točku istine koja se protivi njihovim unaprijed stvorenim predodžbama, oni se zbune. Njihova unaprijed stvorena mišljenja su kao trnje koje guši Božju riječ, i kada se istina posije i kada treba iskrčiti trnje i načiniti mjesto istini, oni se osjećaju kao da im se sve oduzima i javlja se problem.
Ima mnogo onih koji imaju samo nesavršeno razumijevanje Božjeg karaktera. Oni Boga zamišljaju kao strogog i samovoljnog, i kada im se prikaže činjenica da je On ljubav, teško mogu odbaciti svoja pogrešna shvaćanja o Bogu. Ali ako ne dopuste Božjoj riječi da uđe, da iskorijeni trnje, korov će se ponovno razgranati i zagušit će dobru Božju riječ; njihovo vjersko iskustvo će zakržljati jer će zlo u njihovom srcu nadrasti nježnu biljku istine i zagaditi duhovno ozračje. …
Božji zakon je pravilo Božje vladavine i tijekom svih vječnih vremena bit će mjerilo Njegovog kraljevstva. … Ako se ne pokorimo njegovim zahtjevima u ovom životu učeći ljubiti Boga svim svojim srcem i bližnjega kao samoga sebe, nećemo doživjeti nikakvu promjenu karaktera do dolaska Isusa Krista. (Review and Herald, 21. lipnja 1892.)