„Svaki će prvorođenac u egipatskoj zemlji umrijeti, od prvorođenca faraonova, koji bi imao sjediti na njegovu prijestolju, do prvorođenca ropkinje koja se nalazi uz mlinski kamen; a uginut će i sve prvine od stoke.“ (Izlazak 11,5)
Dok je Mojsije promatrao Božja zadivljujuća djela, njegova vjera je jačala i njegovo povjerenje se učvršćivalo. Bog ga je pokazivanjem svoje božanske sile osposobljavao da stane na čelo izraelske vojske i da ih kao pastir svojeg naroda povede iz Egipta. On se uzdigao iznad straha svojim čvrstim povjerenjem u Boga. Ovom hrabrošću u prisutnosti vladara ranjavao je njegov bahati ponos, pa je faraon zaprijetio da će ubiti Božjeg slugu. U svojoj zaslijepljenosti nije razumio da se ne bori samo protiv Mojsija i Arona, već protiv moćnoga Gospodina, Stvoritelja neba i zemlje. Da faraon nije bio zaslijepljen svojim buntovništvom, znao bi da Onaj koji može činiti tako moćna čuda, sigurno može sačuvati i život svojih izabranih slugu, makar to značilo da će morati ubiti i samog egipatskog faraona. Mojsije je stekao naklonost naroda. Svi su ga smatrali istaknutom osobom i vladar mu se sigurno ne bi usudio nauditi.
Mojsije je imao još jednu poruku za buntovnog vladara i prije nego što će napustiti njegovu blizinu, neustrašivo mu je objavio Gospodnje riječi: „Ovako poručuje Jahve: ‘O ponoći proći ću Egiptom. Svaki će prvorođenac u egipatskoj zemlji umrijeti, od prvorođenca faraonova, koji bi imao sjediti na njegovu prijestolju, do prvorođenca ropkinje koja se nalazi uz mlinski kamen; a uginut će i sve prvine od stoke. U svoj će zemlji egipatskoj nastati velik jauk, kakva nije bilo niti će kad poslije biti. Među Izraelcima ni pas neće zalajati na živo stvorenje: ni na čovjeka ni na životinju. Po tome ćete znati da Jahve luči Izraelca od Egipćanina.’“ (Izlazak 11,4-7)
Dok je Mojsije vjerno opisivao narav i posljedice posljednjeg strašnog zla, vladar se neizmjerno razgnjevio. Razbjesnio se zato što nije uspio uplašiti Mojsija i natjerati ga da zadrhti pred njegovim vladarskim autoritetom. Međutim, Božji sluga je zatražio pomoć moćnije ruke nego što je ruka bilo kojeg zemaljskog vladara. (Signs of the Times, 18. ožujka 1880.)