Smrtna presuda nad Božjim narodom

“Po skorotečama razaslane su svim kraljevim pokrajinama poslanice da se svi Židovi, od dječaka do starca, djeca i žene unište, pobiju, zatru, a njihova dobra da se zaplijene u jednom jedinom danu.” (Estera 3,13)
Sotona će poticati ogorčenje otpalog kršćanstva protiv skromnog ostatka koji uporno odbija lažne običaje i tradicije. … Crkva i svijet će se ujediniti, pri čemu će svijet crkvi dati moć da ljudima uskrati pravo da Bogu služe u skladu s Njegovom Riječju. Proglas koji će biti donesen protiv Božjeg naroda u bliskoj budućnosti donekle je sličan proglasu koji je izdao Ahasver protiv Hebreja u Esterino vrijeme. Perzijski proglas proizišao je iz Amanove zlobe prema Mordokaju. … Kraljeva odluka protiv Hebreja osigurana je pod lažnim izgovorom, tako što je taj neobični narod pogrešno predstavljen. Sotona je pokrenuo taj plan da bi uklonio s lica zemlje one koji su sačuvali znanje o istinitom Bogu. … Povijest se ponavlja. Isti moćni um koji je kovao urote protiv vjernih u prošlim vjekovima, sada radi na tome da zadobije vlast nad palim crkvama kako bi preko njih mogao osuditi i pobiti sve koji ne svetkuju idolsku subotu. Mi se ne borimo sa smrtnim ljudima kao što možda izgleda. Mi ne ratujemo protiv tijela i krvi, već protiv poglavarstava i vlasti, protiv vrhovnika ovoga mračnog svijeta i zlih duhova na nebesima (vidi Efežanima 6,12). Ali ako se Božji narod pouzda u Boga i vjerom se osloni na Njegovu silu, Sotonine će zamisli biti poražene u naše vrijeme isto tako uspješno kao i u vrijeme Mordokaja. Bit će donesen proglas kojim se onima koji ne prime žig Zvijeri zabranjuje da kupuju i prodaju, a na kraju će se zahtijevati i njihova smrt. Ali Božji sveti neće primiti taj žig. Prorok s Patmosa vidio je kako oni koji su zadobili pobjedu nad Zvijeri, nad njezinim kipom, nad njezinim žigom i brojem njezinog imena, stoje na staklenom moru s Božjim harfama i pjevaju pjesmu Mojsijevu i Jaganjčevu (vidi Otkrivenje 15,2.3). … Pavao je pisao Rimljanima: “Ako je moguće — koliko je do vas — budite u miru sa svima!” (Rimljanima 12,18) Međutim, postoji granica preko koje je nemoguće održati jedinstvo i sklad a da se ne žrtvuju načela. Tada odvajanje postaje bezuvjetna dužnost. Državne zakone treba poštovati pod uvjetom da nisu u suprotnosti s Božjim zakonima. Međutim, kada između njih dođe do neusuglašenosti, svaki iskreni Kristov učenik reći će isto što je rekao i apostol Petar kada mu je zapovjeđeno da više ne govori u Isusovo ime: “Treba se više pokoravati Bogu nego ljudima.” (Djela 5,29) (Manuscript 51, 1899.; The Signs of the Times, 8. studenoga 1899.)