Sotona priprema neodoljive kušnje

“Nekomu Bog udijeli bogatstvo i blago i počasti, te ima sve što mu duša poželi, ali mu ne udijeli da to i uživa nego uživa tuđinac.” (Propovjednik 6,2)
Salomonov život je pun upozorenja ne samo za mlade, već i za one u zrelim, pa čak i u kasnim godinama, koji se na svojem životnom putu već kreću nizbrdo ususret zalazećem suncu. Mi primjećujemo nepostojanost mladih i slušamo o tome — o njihovom kolebanju između dobra i zla, i o struji zlih strasti koje su se pokazale presnažnima za njih. Ali uglavnom ne očekujemo da ćemo naići na nepostojanost i nevjeru među onima koji su u zrelim godinama. Očekivali bismo da njihov karakter bude izgrađen, a načela čvrsto ukorijenjena. Najčešće to i jest tako, ali postoje izuzeci kao što je bio slučaj sa Salomonom. … Kada je njegova snaga trebala biti na vrhuncu, on se pokazao kao najslabiji među ljudima. … Na svakom koraku trebamo se zapitati: “Je li ovo Gospodnji put?” Dokle god život traje, postojat će i potreba da svoje osjećaje i strasti držimo čvrsto pod nadzorom. Tu je unutarnja sklonost prema grijehu, a tu su i vanjske kušnje, i gdje god Gospodnje djelo treba napredovati, Sotona se potrudi da okolnosti uredi tako da kušnja dođe na dušu s neodoljivom silom. Stoga, dokle god život traje, postojat će i potreba da svoje osjećaje i strasti držimo čvrsto pod nadzorom. … Mnogi zatvaraju oči pred opasnošću i idu vlastitim putem, zabludjeli, zaslijepljeni od Sotone, sve dok ne podlegnu njegovim kušnjama. A onda se prepuštaju očaju. To je bio Salomonov slučaj, ali čak se i njemu moglo pomoći. On se iskreno pokajao zbog svojih grešnih putova i dobio je pomoć. Međutim, neka se nitko ne usudi svjesno griješiti kao on, u nadi da će se isto tako i oporaviti. Grijehu se možete prepustiti samo po cijenu vječnog gubitka. Pa ipak, nitko tko je pao ne treba se prepuštati očaju. … Salomonova zloupotreba plemenitih darova treba biti opomena za sve. Dobrota je jedina prava veličina. Svatko ostavlja u baštinu dobro ili zlo. Na južnoj padini Maslinske gore stajali su spomenici Salomonovog otpada. … Jošija, mladi obnovitelj, u svojem vjerskom žaru, uništio je te likove Aštarte, Kemoša i Moloha, ali polomljeni dijelovi i gomile ruševina ostale su preko puta brda Morije, na kojem se nalazio Božji hram. Kada bi putnici u kasnijim naraštajima pitali: “Kakve su ono ruševine nasuprot hramu Gospodnjem?”, dobivali bi odgovor: “To je Salomonova Gora spoticanja na kojoj je podigao žrtvenike za službu idolima kako bi ugodio svojim poganskim ženama.” (Letter 8b, 1891.)