Sotonini sljedbenici kvare ranu Crkvu

“Ali imam protiv tebe to što podnosiš Jezabelu, ženu koja sama sebe naziva proročicom i koja zavodi moje sluge učeći ih da bludno griješe i da jedu idolima žrtvovano meso.” (Otkrivenje 2,20)
Njihov živi primjer (misli se na mučenike) i svjedočenje zapečaćeno smrću bili su trajno svjedočanstvo u prilog istini te su Sotonini podanici, kada se to najmanje očekivalo, napuštali svoju službu i stajali pod Kristovu zastavu. … Veliki suparnik sada je lukavstvom nastojao zadobiti ono što nije uspio silom. Tako je progonstvo prestalo i zamijenjeno je opasnim ponudama ovozemaljskog uspjeha i svjetovne časti. Idolopoklonici su navedeni da djelomično prihvate kršćansku vjeru, dok su istodobno odbacivali njezine bitne istine. Ispovijedali su da prihvaćaju Isusa kao Božjeg Sina i da vjeruju u Njegovu smrt i uskrsnuće, ali nisu bili osvjedočeni u grijeh i nisu osjećali potrebu za pokajanjem i promjenom srca. Praveći određene ustupke sa svoje strane, predložili su da i kršćani učine određene ustupke sa svoje, kako bi se svi mogli ujediniti na platformi vjere u Krista. Sada se Crkva našla u velikoj opasnosti. Zatvor, mučenje, oganj i mač bili su blagoslov u usporedbi s ovim. Neki kršćani ostali su čvrsti izjavljujući da ne mogu pristati ni na kakav kompromis. Drugi su pomišljali da bi ih, ako popuste u određenim pitanjima svoje vjere i ujedine se s onima koji su djelomično prihvatili kršćanstvo, mogli vremenom potpuno preobratiti. … Pod plaštem tobožnjeg kršćanstva, Sotona se uvukao u Crkvu da bi iskvario njezinu vjeru i odvratio um ljudi od riječi istine. Na kraju je veći dio kršćanstva snizio svoja mjerila i tako je uspostavljen savez između kršćanstva i poganstva. Iako su se pridružili Crkvi tvrdeći da su obraćeni, idolopoklonici su zadržali svoje običaje dajući predmetima svojeg obožavanja samo obličje Isusa, pa čak i Marije i svetaca. Opasni utjecaj idolopoklonstva, na taj način uveden u Crkvu, nastavio je svoje štetno djelovanje. Pogrešna učenja, praznovjerje, idolopokloničke ceremonije i rituali pripojeni su vjeri i bogoslužju Crkve. Kada su se Kristovi sljedbenici sjedinili s idolopoklonicima, kršćanska vjera se iskvarila i Crkva je ostala bez svoje čistoće i sile. Međutim, nisu svi bili zavedeni tim obmanama. (The Spirit of Prophecy, sv. 4, 42,43)