“U kući Oca moga ima mnogo stanova. Kad ne bi bilo tako, zar bih vam rekao: ‘Idem da vam pripravim mjesto!’” (Ivan 14,2)
Isus je sa svojim učenicima ostao četrdeset dana; obradovao ih je kad im je potpunije objasnio stvarnosti Božjeg kraljevstva. Zapovjedio im je da posvjedoče o onome što su vidjeli i čuli u vezi s Njegovim stradanjem, smrću i uskrsnućem, da je prinio žrtvu za grijeh i da svi koji žele mogu doći k Njemu i naći život. S velikom im je nježnošću rekao da će biti progonjeni i izloženi nevoljama, ali da će naći utjehu u prisjećanju na svoje iskustvo i riječi koje im je uputio. Rekao im je da je kroz nevolje i patnju nadvladao Sotonine kušnje i pobijedio. Sotona više nema vlasti nad Njim, ali će svoje kušnje usmjeriti izravno na njih i na one koji će povjerovati u Njegovo ime. Ali oni će pobijediti kao što je On pobijedio.
Isus je svoje učenike obdario silom da čine čuda i rekao im da će, premda ih zli ljudi budu progonili, s vremena na vrijeme slati svoje anđele da ih izbavljaju; da im zli ljudi neće moći uzeti život dok ne ostvare svoju zadaću, a onda će se od njih moći zatražiti da krvlju zapečate svoje svjedočenje.
Njegovi zabrinuti sljedbenici s radošću su slušali svaku riječ koja je dolazila s Njegovih usana. Sada su bili sigurni da je On Spasitelj svijeta. Njegove su im se riječi duboko urezale u srce; bilo im je žao što se tako brzo moraju rastati od svojega nebeskog Učitelja i što s Njegovih usana više neće slušati utješne, milostive riječi. Ali srca im je ponovno obuzela ljubav i neopisiva radost kad im je rekao da će otići i pripraviti im stanove, a onda ponovno doći i uzeti ih k sebi da budu tamo gdje je On. Također je obećao da će im poslati Utješitelja, Duha Svetoga. Zatim “podiže ruke pa ih blagoslovi” (Luka 24,50). (Rani spisi, str. 162)
Za razmišljanje: Kako mogu proširiti utjecaj Isusovog srca koje tješi na one koje ću danas sresti?
Preporučujemo:
