„U njoj bijaše Život i Život bijaše svjetlo ljudima. I Svjetlo svijetli u tami, i tama ga ne obuze.“ (Ivan 1,4.5)
Krist je bio temelj cjelokupnog sustava hebrejskog bogoslužja, a u njemu se prikazivala živa stvarnost – očitovanje Boga u Kristu. Preko sustava žrtava svi su mogli vidjeti Krista i gledati u budućnost prema svojem božanskom Spasitelju. Međutim, kada je On stao pred njih otkrivajući im nevidljivog Boga – jer je u Njemu živjela „sva punina božanstva“ (Kološanima 2,9) – nisu bili sposobni prepoznati Njegov božanski karakter zbog svojeg nedostatka duhovnosti. Njihovi proroci najavili su ga kao Izbavitelja. … Ali iako su Njegov karakter i poslanje bili tako jasno opisani, iako je došao k svojima, oni Ga nisu primili. Ponekad je Njegovo božanstvo zasjalo preko Njegove ljudske naravi – slava bi zablistala kroz masku tijela i izazivala izraze obožavanja Njegovih učenika. Ali sve dok Isus nije uzašao k svojem Ocu, sve dok se Sveti Duh nije spustio, učenici nisu mogli u punoj mjeri shvatiti i cijeniti karakter i poslanje Isusa Krista. Nakon krštenja Svetim Duhom počeli su shvaćati da su bili u neposrednoj prisutnosti Gospodina života i slave. I kada im je Sveti Duh dozivao u sjećanje izreke Isusa Krista, oni su počeli razumijevati proročanstva, shvaćati silna čuda koja je On činio. … Oni su izgledali sebi puno manje važni kada su shvatili činjenicu da je Krist bio među njima. Neumorno su ponavljali svaku temu koju su zapazili u vezi s Isusovim riječima i djelima. Često su osjećali duboko kajanje zbog svoje nerazumnosti i nevjerovanja i pogrešnog razumijevanja dok su se prisjećali Njegovih pouka koje su samo maglovito shvatili dok ih je izgovarao u njihovoj prisutnosti i koje su im sada izgledale kao novo otkrivenje. Biblija je postala nova knjiga za njih. …
Učenici su se sjetili da je Isus rekao: „Posveti ih istinom; tvoja je riječ istina!“ Riječ je trebala biti njihov vodič i putokaz. I dok su istraživali Mojsija i proroke koji su svjedočili o Kristu, bili su dovedeni u zajedništvo s Božanstvom i ponovno učili o svojem velikom Učitelju koji se uznio na Nebo da dovrši djelo koje je započeo na Zemlji. (Review and Herald, 23. travnja 1895.)