“Bacam se nice prema svetom Hramu tvojemu. Zahvaljujem imenu tvojem za tvoju dobrotu i vjernost.” (Psalam 138,2)
Sjajna i radosna strana naše religije ogledat će se u svima onima koji se svakodnevno posvećuju Bogu. … Ako budemo razmatrali ne neke mračne strane svojeg iskustva, već očitovanja Božje velike milosti i nepresušne ljubavi, mnogo ćemo više slaviti Boga nego što ćemo se žaliti. Mi ćemo govoriti o Njegovoj odanosti punoj ljubavi, o Njemu kao o istinskom, nježnom, sažaljivom Pastiru svojega stada, za koje je rekao da ga nitko neće oteti iz Njegove ruke. Jezik duše neće biti sebično gunđanje i mrmljanje. Hvala, kao bistri potok, dolazit će iz usta onih koji Bogu iskreno vjeruju. …
Božji Hram je otvoren na Nebu i njegov prag obasjan je slavom Božjom, a tako bi trebalo biti i sa svakom crkvom koja ljubi Boga i drži Njegove zapovijedi. Mi moramo proučavati, razmišljati i moliti se. I tada ćemo dobiti duhovni vid kako bismo prepoznali unutarnje odaje nebeskog Hrama. Mi ćemo čuti melodije pjesama i zahvaljivanja nebeskog zbora oko prijestolja. Kada se Sion podigne i zablista, njegovo svjetlo bit će prodorno, a prekrasne pjesme hvale i zahvaljivanja čut će se na skupovima svetih. Prestat će gunđanje i prigovaranje zbog sitnih razočaranja i poteškoća. … Mi ćemo vidjeti svojega Zagovornika kako prinosi tamjan svojih zasluga u našu korist. …
Bog traži da se okupljamo u Njegovom domu da bismo njegovali osobine savršene ljubavi. To će stanovnike Zemlje osposobiti za stanove koje je Krist otišao pripremiti svima koji Ga ljube. Tamo će se okupljati u Svetištu od subote do subote, od mlađaka do mlađaka, da bi se pridružili najuzvišenijim tonovima pjesama, slavljenju Boga i zahvaljivanju Onome koji sjedi na prijestolju i Janjetu u vijeke vjekova. (6T 365—368)
Naš Bog, Stvoritelj neba i Zemlje, izjavljuje: “Pravo me štuje onaj koji prinosi žrtvu zahvalnu!” (Psalam 50,23) Cijelo Nebo sjedinjuje se u slavljenju Boga. Naučimo već sada anđeoske pjesme da bismo ih mogli pjevati kada se pridružimo njihovim blistavim redovima. Kažimo zajedno s psalmistom: “Hvalit ću Jahvu sveg života svojeg. Dok me bude, Bogu svom ću pjevati.” (Psalam 146,2) (5T 318,319)