Srce koje ispravno obožava Boga dostupno Mu je tijekom cijelog dana. To je iskustvo koje se ponavlja iz dana u dan.
Biblija sadrži niz događaja u kojima se spominju ljudi koji su se susreli s Bogom licem u lice. Najjasniji opis susreta koji mijenja život nalazimo u Izaiji 6,1-8. Izaija je vidio prizor nebeskog bogoslužja. Anđeoska bića su okruživala Boga klanjajući Mu se i slaveći Ga.
Ovi anđeli su letjeli oko Božjeg prijestolja pjevajući o Njegovoj svetosti i slavi. Zadivljen prizorom Izaija se osjećao nedostojnim tog viđenja. Osjećao se posramljeno i slomljeno.
Ali ovo nije bio kraj tog iskustva. Jedan od anđela dotaknuo se Izaijinih usta žeravicom sa žrtvenika, uklanjajući na taj način njegovu krivnju i izgovarajući mu oprost. Bog je Izaiji ponudio priliku za službu pitajući: “Koga da pošaljem, i tko će nam poći?” (Izaija 6,8 — Vrtarić)
Prorok se nije premišljao. Susret s Božjom slavom potaknuo je Izaiju da se spremno odazove: “Tada rekoh: ‘Evo, ja; mene pošalji.’” (isto)
Vidjeti Boga
Kao i Izaija, prije nego što možemo biti spremni za službu Bogu, moramo vidjeti Boga. Bog nam mora pomoći; samo tada možemo čuti Božji glas koji nam govori što On želi da učinimo. Trebamo odgovoriti sa zahvalnošću, a ne zbog obveze, jer nas je On očistio krvlju Isusa Krista. To je smisao iscjeljenja u našem životu. Želimo služiti Bogu zato što smo svjesni tko je On i što je učinio za nas. Čudo Kristove žrtve mora biti pokretački čimbenik u svemu što radimo. Kad ponovno otkrijemo Božju veličinu, to nas pokreće da služimo zbog Onoga koji može ponuditi pomirenje za grijeh.
Iskustvo s Bogom pomaže nam u viđenju svijeta. Izaija je čuo Božji otkucaj srca za izgubljene i umiruće ljude. I mi moramo čuti poziv da dosegnemo one koji su slomljeni u našoj društvenoj zajednici. Bog je pozvao, Izaija se odazvao. Ovaj bezuvjetni odgovor može doći samo iz srca onoga tko je imao viđenje, onoga tko se susreo s Bogom. Jednom kad smo vidjeli Gospodina, idemo tamo kamo nas On šalje.
Izaija nije rekao: “Što tu ima za mene?” On je “potpisao” za cijeli svoj život. Zato što je vidio Božju narav i karakter, Izaija je napravio novi raspored za svoj život i stavio je Božju misiju na prvo mjesto.
Najprije progledamo, potom služimo
Ellen G. White također povezuje bogoslužje i službu. “Pravo bogoslužje sastoji se od zajedničkog rada s Kristom. Molitva, poticaj i govor su jeftin plod za koji se često vezujemo; ali plodovi koji se pokazuju u dobrim djelima i brizi za one koji imaju potrebe, za siročad i udovice, pravi su plodovi i prirodno rastu na dobrom drvetu.” (Review and Herald, 16. kolovoza 1881.) Služba je ishod koji pokazuje da smo osvojeni zahvalnošću prema Onom tko s ljubavlju liječi slomljene.
Srce koje ispravno obožava Boga dostupno Mu je tijekom cijelog dana. To nije jednokratno djelo subotom prijepodne. To je iskustvo koje se ponavlja iz dana u dan. Nadalje, za kršćane ne postoje takvi planovi koje će ostvarivati, a koji se dijele na svete i posvjetovljene. Sve pripada Bogu. Ako jedemo, ili pijemo, ako se igramo ili radimo, sve to radimo u Božjoj nazočnosti i Njemu na slavu. (vidi 1. Korinćanima 10,31) Obožavanje je način življenja.
Život obožavanja čini nas dostupnima Svetom Duhu, koji želi vidjeti svoje djelo izvršeno u nama.
Kad jednom dođemo do stupnja da razumijemo Radosnu vijest, što je Kristova žrtva učinila za nas i milost Njegove trajne ljubavi, ostvarit ćemo tu obnovu i čišćenje koje dolazi odozgo. Bit ćemo vođeni do odgovora za službu. To je bio i slučaj s Anom.
Zadobivena i dostupna
Jednog dana primio sam (Joseph, pisac ovih redaka) dopisnicu u svojoj pošti, u kojoj jedna gospođa traži da s nekim proučavam biblijske istine. Kad smo moja supruga i ja pokucali na njezina vrata, rekla je da nije zainteresirana za proučavanje Biblije te da ona nije poslala tu dopisnicu s pozivom na proučavanje. Pitao sam je bi li se složila da se pomolim Bogu za nju u njezinom domu. Pristala je.
Onda mi je spomenula svoju susjedu preko puta. Možda će ona biti zainteresirana za proučavanje Biblije. Kad smo moja supruga i ja otišli toj susjedi koja bi možda mogla biti zainteresirana, vrata nam je otvorila starica od sedamdeset i tri godine. Bila je pijana i pušila je. Upitao sam je zanima li je proučavanje Biblije. Nije imala što raditi pa je njezin odgovor bio potvrdan. Počeli smo proučavati Bibliju s Anom. Nakon nekog vremena ona je prihvatila Krista za svojega Gospodina i Spasitelja.
Tijekom proučavanja o veličini Božje sile Ana je bila skrhana. Počela je plakati. Upitala je kako bi ona mogla iskusiti tu silu da pobijedi pušenje i pijenje alkohola. Dogovorili smo posjet na koji su došli crkveni starješine i obavili službu pomazanja. Nakon te službe Bog joj je podario pobjedu nad lošim navikama. Nekoliko tjedana kasnije bila je krštena. Posjetili smo je odmah sljedećeg dana. Želio sam uputiti Anu kako da spoji bogoslužje i službu u svojem životu. Kako bi trebala živjeti odgovarajući na Božju veličinu i oprost? Koje poslanje je Bog povjerio njoj?
“Sestro Ana, imaš li obitelj?” upitao sam je.
“Imam veliku obitelj.”
“Bog za tebe ima službu. On želi da svoju obitelj zadobiješ za Njega.”
“A kako ću ja to obaviti?”
“Moli se i budi spremna da te Bog upotrijebi u toj službi.”
Nakon tri i pol godine unijski tajnik za komunikacije donio je u mjesnu crkvu snimljen video o radu Ane o kojoj je ovdje riječ. Pokazao ga je vjerništvu. Na snimci se moglo vidjeti sljedeće: Ana je stajala u sredini skupine od pedeset sedam osoba koje je dovela Gospodinu, uključujući i Jenu, susjedu koja je odbila proučavanje Biblije s nama.
Tajnik za komunikacije je svaku osobu, njih pedeset i sedmero, posebno intervjuirao i postavio isto pitanje: “Zašto si ti danas adventist/adventistica?”
Svaki puta je dobio isti odgovor: “Vidjeli smo promjenu u Aninom životu i mi smo htjeli to isto.”
A onda se okrenuo Ani i pitao. “Što si učinila da zadobiješ za Gospodina svoju rodbinu i prijatelje?”
“Molila sam se za njih dan i noć. A onda mi je Gospodin pokazao mnoge načine kako da ojačam svoje odnose s njima i odgovorim na njihove potrebe. Kad je bilo pravo vrijeme, pozvala sam ih u crkvu, na proučavanje Biblije u moj dom, ili na evangelizacijska predavanja. Svaki puta je netko od njih odlučio prihvatiti Krista. A onda se ta osoba udružila sa mnom da se molimo za ostale. Bog je bio tako dobar prema nama!”
Ovdje se pokazala sila molitve, odnosa i službe, sila iskustva koje traje. Tu se pokazala snaga osobne duhovnosti i viđenja Boga. Kad imamo iskustvo s Bogom, tada smo osvojeni željom da Ga objavimo drugima.
Izaija i Ana su imali iskustvo susreta s Bogom i otkrivenje Njegove veličine, što je promijenilo njihov život. Taj isti živi Gospodin je zainteresiran za susret s nama. U istinskom bogoslužju mi doživljavamo iskustvo Božje prisutnosti, a to nas mijenja i vodi u službu.
Imaš li iskustvo iz svoje “prijestolne dvorane”? Jesi li čuo Božji glas? Jesi li prihvatio Njegov poziv za službu? Otvori Mu danas svoje srce! Obožavaj Boga slavljenjem i službom. Sretni se s Bogom licem k licu i pristani da Mu budeš dostupan i upotrebljiv.
S. Joseph Kidder, profesor kršćanske službe na Adventističkom teološkom seminaru Sveučilišta Andrews u državi Michigan u Sjedinjenim Američkim Državama i Kristy L. Hodson, studentica na magistarskom programu MDiv.