Jutarnji stih

Suvremeni rob

“Išli su plačući noseći sjeme sjetveno: vraćat će se s pjesmom noseći snoplje svoje.” (Psalam 126,6)

U ranijim danima mojeg rada s literaturom, pokazala sam knjige nekom muškarcu starom oko trideset godina. Kupio je knjigu Escravosdo Século Vinte (Robovi dvadesetog stoljeća) Edgara Bergera i Oldemara Beskowa, koja govori o duhanu, drogama i alkoholizmu. Nakon nekog vremena vratila sam se u to isto mjesto s novom zbirkom knjiga. Nakon ponovnog susreta s ovim čovjekom, bila sam zapanjena i oduševljena kad mi je rekao: “Vaše knjige su jako važne i one doista pomažu ljudima. Želim kupiti još!” Dok smo tako razgovarali, shvatila sam da je taj čovjek otišao s posla iz ureda da bi mogao nasamo porazgovarati sa mnom. “Želim vam reći nešto jako važno o sebi,” povjerio mi je, “ali se stidim.”
Shvatila sam da je u pitanju nešto ozbiljno i zato sam mu rekla: “Gospodine Luis, slobodno mi možete povjeriti ono što vam je na srcu.” On mi je zatim rekao: “Knjiga koju sam kupio od vas promijenila je cijeli moj život!” Ispričao mi je da je zbog alkoholizma nekoliko puta bio primljen na liječenje u bolnicu za rehabilitaciju alkoholičara. Svaki put je na liječenje nosio i svoju knjigu. Također mi je rekao da je oženjen i da ima dvogodišnjeg sinčića. Budući da je često dolazio kući pijan, njegov sin se već po navici u strahu sakrivao pod kauč u dnevnoj sobi. Bio je i veliki problem za svoju ženu i ona je proživljavala teške trenutke s njim. Ali na kraju, čitajući knjigu, uspio je prestati piti i počeo se ponašati prema svojoj obitelji onako kako zaslužuju. Bila sam presretna kad sam to čula!
Rekao mi je da mu je nakon izlječenja njegov šef dopustio da radi posao kod kuće i da je na taj način mogao bolje uzdržavati svoju obitelj. Slobodan od alkoholne ovisnosti obnovio je život i ponovno uspostavio normalne i tople odnose sa svojom suprugom i sinom. Gospodin Luis je našao slobodu zahvaljujući čitanju Božje knjige! Kad god sam ga posjetila nakon toga, rekao bi: “Gospođo Marília, tako sam sretan što vas ponovno vidim. Da nije bilo vas i vaših knjiga, moj život bi bio uništen. Umjesto toga, ja sam danas sretan čovjek!”
Da, baš kao što nam tekst kaže, često “plačemo” dok služimo ljudima u njihovim tugama, ali kako će biti velika radost kad se budemo vraćali s pjesmom i radošću zbog velike božanske žetve!
Marília Martins, Portugal


Komentiraj