“Šimune, Šimune, pazi, sotona je dobio dopuštenje da vas može rešetati kao pšenicu, ali ja sam molio za te da tvoja vjera ne malakše. Tako i ti, kad se jedanput vratiš k meni, učvrsti svoju braću!” (Luka 22,31.32)
Sotona se na svaki način pokušava umiješati između ljudske duše i Boga. On nastoji ljude navesti da umjesto Božjih riječi izgovaraju njegove prijedloge. … Kako je malo Petar razumio svoju slabost. On nije primjećivao da s njegovim duhom nešto nije u redu čak ni kada je pokušao obesnažiti utjecaj Kristovih ozbiljnih riječi koje su pred njima (učenicima) otkrivale budućnost punu tuge i patnje za Njega i za njih. Krist je vidio da Petar, ako se ne promijeni u duhu, neće moći podnijeti kušnju odbacivanja Gospodina, Njegovo poniženje, osudu i smrt. Na Učiteljeve riječi upozorenja odgovorio je: “‘Gospodine … ja sam spreman s tobom i u tamnicu i u smrt ići.’ ‘Kažem ti, Petre — odvrati mu — danas neće zapjevati pijetao dok triput ne zaniječeš da me poznaš!’” (Luka 22,33.34) Vidimo kako ljudska narav može biti prevarena i zavedena zato što je Sotoni dopušteno da stane između ljudske duše i Isusa. Zato su i Kristove riječi morale biti izgovorene s autoritetom: “Sotono, idi mi s očiju!” (Matej 16,23) Pusti me da priđem svojim slugama da ne bi bili nadvladani, da bi vjerovali u moje riječi, a ne u riječi varalica, jer ono što ja govorim istina je i pravda. … Božji narod kojeg je Isus Krist spasio iz ognja, svjestan je svojega grijeha i osjeća se poniženo i postiđeno. Bog vidi i prepoznaje njihovo pokajanje i zapaža njihovu žalost zbog grijeha koje oni sami nisu u stanju ukloniti i poništiti. Ali kada Mu se mole, njihove molitve bivaju uslišane i zato Sotona stoji u blizini da bi se suprotstavljao Kristu. … On stupa između Krista i duše koja se kaje i vjeruje. Pokušava baciti svoje paklene sjenke na tu dušu, oslabiti vjeru i obesnažiti Božje riječi. … Ako Sotona stoji između duše i Isusa Krista, tada su Kristova ljubav, prihvaćanje i oprost pomračeni. Muškarci i žene neprekidno nastoje pripremiti haljinu pravednosti kojom bi prikrili svoje poniženje i grijeh, dok Krist želi da Mu priđu takvi kakvi jesu i vjeruju u Njega kao u svojega osobnog Spasitelja. U svojoj nježnoj ljubavi, Otac koji prašta iznosi svoju najljepšu haljinu da bi odjenuo dijete koje Mu se vraća (vidi Luka 15,22). (Letter 65, 1894.; Manuscript Releases, sv. 7, 201—203)