Jutarnji stih

Sve na dohvat ruke

“Jesi li vidio čovjeka vična poslu svom: takav ima pristup kraljevima i ne služi prostacima.” (Izreke 22,29)

Rođena sam kao prva od petero braće i sestara, ali je naš dom bio razoren dok sam pohađala drugi razred osnovne škole. Za mene su se otada brinuli rođaci, ali nisam mogla nastaviti školovanje, tako da sam ostala nepismena i živjela vrlo tužnim životom.

U dvadesetoj godini postala sam adventistica. Tada sam srela mladića koji mi je davao mnogo predivnih obećanja, uključujući i obećanje da će se pridružiti mojoj crkvi. Ali kad sam se udala za njega, on se nije držao tih svojih obećanja. Tjerao me da postanem muslimanka, što je on bio u mladosti.

Nedugo zatim, unatoč svemu, počela sam raditi kao kolporterka. Moj muž je mrzio taj posao i ismijavao me govoreći: “Kako nepismena žena može prodavati knjige?” Možete li zamisliti koliko je bio iznenađen kada sam prvog prvog dana kolportaže prodala sve knjige i časopise!

Moji roditelji, to jest rođaci koji su me posvojili, poticali su me da nastavim s učenjem. Tako sam počela učiti čitati prateći riječi u pjesmarici dok je crkva pjevala. Pratila sam i dok su drugi čitali naglas tekstove iz Biblije. Korak po korak, sama sam naučila čitati i pisati bez pomoći učitelja.

Danas je dvoje od moje četvero djece završilo višu školu s odličnim uspjehom, a i dvoje mlađe će to uskoro ostvariti. U boljoj smo financijskoj situaciji nego prije i upravo smo završili gradnju kuće. Na svim ovim privremenim blagoslovima možemo zahvaliti Božjoj milosti i tome što mi je pomogao da postanem uspješna literarna evanđelistica. Njegovom milošću ova “nepismena žena” sada čita, piše i uspješno prodaje Božju literaturu.

Svakoga dana imam zanimljive susrete s ljudima. Prodajem knjige u državnim školama, čak i u javnim muslimanskim školama i internatima. Upoznala sam mnogo dobrih i vjernih nastavnika. Ja im obično ponudim knjige o zdravlju, obrazovanju, izgradnji karaktera i duhovnim temama. Sretno sam Božje dijete koje u potpunosti uživa što je literarni evanđelist.

Kad sam pročitala koliko Bog cijeni ovu službu, radosno sam prionula na posao obasjavanja svijeta svjetlom literature. Ovo je moj životni moto i zahvalna sam za nadahnute riječi: “Svima su na dohvat ruke sredstva za unapređivanje i usavršavanje.” (Colporteur Ministry, str. 56)

Rustiana Illias, Indonezija


Komentiraj