“On će otrti svaku suzu s njihovih očiju. Smrti više neće biti; neće više biti ni tuge, ni jauka, ni boli, jer stari svijet prođe.” (Otkrivenje 21,4)
Bol ne može postojati u nebeskom ozračju. U domu otkupljenih neće biti suza, pogrebnih povorki, nikakvih znakova žalosti. “I nijedan građanin neće reći: ‘Bolestan sam!’ Narodu što živi ondje krivnja će se oprostiti.” (Izaija 33,24) Obilni tokovi sreće produbljivat će se i jačati što se vječnost bude produljivala. (9T 286)
Došlo je vrijeme koje su sveti ljudi sa čežnjom očekivali otkako je plameni mač protjerao prve ljude iz Edena — vrijeme “za otkupljenje onih što su postali Božje vlasništvo”. (Efežanima 1,14) Zemlja prvotno dana čovjeku kao njegovo kraljevstvo, koja je izdajom prešla u Sotonine ruke i tako dugo držana pod vlašću ovog moćnog neprijatelja, velikim je planom otkupljenja čovjeku vraćena. Sve što je grijehom izgubljeno, ponovno je obnovljeno. … Božja prvotna namjera pri stvaranju je ostvarena kad je učinjena vječnim obitavalištem otkupljenih. …
“Nek se uzraduje pustinja, zemlja sasušena, nek kliče stepa, nek ljiljan procvjeta. … Umjesto trnja rast će čempresi, umjesto koprive mirta će nicati. … Vuk će prebivati s jagnjetom, ris ležati s kozlićem… a djetešce njih će voditi. … Zlo se više neće činiti, neće se pustošiti na svoj svetoj gori mojoj”, rekao je Gospodin. (Izaija 35,1; 55,13; 11,6.9) (Velika borba, str. 530—532)
Ostaje samo jedan podsjetnik: naš Otkupitelj će uvijek nositi ožiljke raspeća. Na Njegovoj izranjenoj glavi, na Njegovim rebrima, rukama i nogama vidljivi su jedini tragovi okrutnog djela što ga je grijeh počinio.
Veliki je sukob završen. Grijeha i grješnika više nema. Cijeli je svemir čist. Bilo neizmjerna svemira kuca istim otkucajem sklada i radosti. Od Njega koji je sve stvorio teče život, svjetlost i radost kroz prostranstva beskrajnog svemira. Od najmanjeg atoma do najvećeg svijeta, sve — živo i neživo, u svojoj nepomućenoj ljepoti i savršenoj radosti objavljuje da je Bog ljubav. (Isto, str. 530,534)