Sve što joj je bilo potrebno

13. 09. 2015.

“Bijaše zbačen veliki Zmaj, stara Zmija koja se zove đavao — sotona, zavodnik cijeloga svijeta — bijaše zbačen na zemlju i bijahu zbačeni s njime njegovi anđeli.” (Otkrivenje 12,9)

Annie, literarna evanđelistica, bila je neustrašiva kad je riječ o psima. Dok sam ja nju podučavao za prodaju knjiga, ona je mene podučavala kako da postupam prema psima. Dakle, nisam bio uznemiren kad je pit bull Psycho dotrčao do ulaznih vrata; samo sam ušao unutra. Psychova vlasnica, Tania, izišla je pred mene i ja sam zaključio da je sasvim ugodna osoba, iako je odmah izjavila da je sotonistica.
Rekao sam joj da sam i sam prošao kroz tu fazu kad sam imao šesnaest godina i pokazao joj na svojem zglobu istetoviran sotonski simbol. Smatrala je da sam time učinio pravu stvar. Rekao sam joj zatim kako mi je poslije bilo žao što sam dao napraviti tu tetovažu i da je ni nakon svih pokušaja nisam uspio ukloniti. Zato sam dao napraviti tetovažu križa na zglobu druge ruke kako bi stajala nasuprot prvom simbolu.
Rekao sam joj kako sam dopustio da me Isus povede do križa i kako sam svoj život predao Njemu. Ona je bila ganuta i počela je otvoreno govoriti o sebi. Ispričala mi je užase tjelesnog i seksualnog zlostavljanja koje je doživljavala još od vremena kada je bila beba. Pokazala mi je na zglobovima ožiljke od šibanja. Na oči su mi skoro pošle suze dok sam joj govorio koliko je Bog ljubi i da On može izliječiti njezinu bol.
Još uvijek nisam pokazao Taniji knjige koje sam nosio sa sobom, ali sam se u sebi molio Gospodinu da me uputi što da joj kažem. Duh mi je rekao: Samo joj pokaži knjige. Tako sam učinio. Svidjele su joj se i željela ih je kupiti, ali nije imala novca. Muž joj je bio vozač kamiona i nosio je sa sobom sav njihov novac. Obično je vozio kamion noću i ne bi bio budan sve do 18 sati.
U sebi sam izrekao još jednu molitvu jer sam doista želio da dobije knjige. Vidio sam da je u svoj svojoj povrijeđenosti i boli i dalje sačuvala srce za Boga. U tom trenutku na vratima se pojavila muška glava i začuo se glas: “Hej, što to radiš?” Zatim je glava nestala.
Tania je potrčala za njim, povukla ga natrag i rekla mu da mora kupiti ove knjige. On me pogledao i ja sam mu iznio jezgrovitu i brzu preporuku za knjige. Razmislio je i rekao: “Možeš potrošiti dvadeset dolara tjedno — i to je sve.” Slava Bogu, jer to je bilo baš onoliko koliko joj je bilo potrebno!
Adam Weal, Novi Zeland