Svetac Izraelov

27. 01. 2023.

“Imat će obzira — govorio je — prema mome sinu.” (Matej 21,37)

Pun očinske strpljivosti, Bog je podnosio pripadnike svojeg naroda. Borio se s njima blagoslovima koje im je davao ili uskraćivao. Strpljivo im je iznosio njihove grijehe, i strpljivo čekao da ih priznaju. Proroci i vjesnici objavljivali su Božje zahtjeve vinogradarima; ali umjesto da ih dočekaju dobrodošlicom, oni su prema njima postupali kao prema neprijateljima. Progonili su ih i ubijali. Bog im je slao nove vjesnike, ali su i oni prolazili kao i prvi, jedino što su vinogradari ovaj put pokazali još ogorčeniju mržnju.

Kao posljednje sredstvo, Bog je poslao svojeg Sina govoreći: “Imat će obzira prema mome sinu.” Međutim, njihov ih je otpor učinio osvetoljubivima pa su kazali jedan drugome: “Ovo je baštinik! Ubijmo ga, pa će nam pripasti njegova baština!” …

Židovski starješine nisu voljeli Boga; zato su se i odvojili od Njega i odbacivali sve Njegove pokušaje za pravedno rješenje. Krist, ljubljeni Božji Sin, došao je iznijeti zahtjeve Vlasnika vinogradarima; ali oni su Ga dočekali s izrazitim prijezirom govoreći: Ne želimo da ovaj čovjek nama upravlja! Zavidjeli su Kristu na ljepoti Njegovog karaktera. Njegov način poučavanja bio je daleko djelotvorniji od njihovoga i Njegov ih je uspjeh užasavao. On im je upućivao prigovore, razotkrivao njihovo licemjerje i prikazivao im sigurne posljedice njihovog ponašanja. To ih je gnjevilo do ludila. Patili su zbog Njegovih ukora koje nisu mogli ušutkati. Mrzili su i visoka mjerila pravednosti koja je On neprestano objavljivao. Shvatili su da On svojim naukom razotkriva njihovu sebičnost, pa su Ga odlučili ubiti. Zazirali su od primjera istinoljubivosti, pobožnosti i uzvišene duhovnosti koju je On očitovao u svemu što je činio. Njegov cijeli život bio je ukor njihovoj sebičnosti pa kad je došao posljednji ispit, ispit koji je značio poslušnost za vječni život ili neposlušnost za vječnu smrt, oni su odbacili Sveca Izraelova. Kad su bili pozvani da biraju između Krista i Barabe, povikali su: “Pusti nam Barabu!” (Luka 23,18) Kad ih je Pilat upitao: “Što da onda učinim s Isusom?” — okrutno su zatražili: “Neka se razapne!” (Matej 27,22) (Isusove usporedbe, str. 198)

Za razmišljanje: Kada sam pokušao utišati Isusov glas zato što je ukorio neki grijeh koji sam njegovao u svojem životu? Razlikujem li se od gomile koja je povikala: “Neka se razapne!“?