“Uistinu, sve ovo biva radi vas, da povećana milost učini obilnom zahvalu većeg broja (vjernika) na slavu Božju.” (2. Korinćanima 4,15)
Crkva je oruđe koje je Bog odredio za spašavanje ljudi. Ona je ustrojena za službu i njezina je zadaća da svijetu navijesti Evanđelje. Od samog početka Bog je namjeravao da Crkva prikaže svijetu Njegovu puninu i dostatnost. Vjernici Crkve, oni koje je Bog pozvao iz tame u svoje divno svjetlo, trebaju odsjajivati Njegovu slavu. Crkva je riznica bogatstva Kristove milosti i po njoj će se u konačnici čak i “poglavarstvima i vlastima na nebesima” objaviti vrhunski i cjeloviti prikaz Božje ljubavi (Efežanima 3,10). …
Crkva je Božja utvrda, Njegov grad utočišta koji drži u pobunjenom svijetu. …
Tijekom stoljeća duhovne tame Božja Crkva je bila grad koji leži na gori. Iz stoljeća u stoljeće, iz naraštaja u naraštaj u njezinim su se granicama razvijale čiste nebeske istine. Premda izgleda slaba i pogrešiva, Crkva je jedini predmet na koji Bog na poseban način obraća svoju punu pozornost. Ona je pozornica Njegove milosti na kojoj s uživanjem otkriva svoju moć da preobrazi srca. (Djela apostolska, str. 7—9)
Kao što sunčane zrake prodiru i do najudaljenijih mjesta na globusu, tako po Božjem planu svjetlo Evanđelja treba doprijeti do svake duše na Zemlji. … U ovo naše doba, kada se neprijatelj trudi više nego ikada prije da zarobi um muškaraca i žena, mi trebamo raditi s povećanom revnošću. Marljivo i nesebično trebamo objavljivati posljednju vijest milosti u velikim gradovima — na putovima i među ogradama. Trebamo je uputiti svim društvenim slojevima. Dok radimo, susretat ćemo se s različitim nacionalnostima. Nijedna ne smije ostati neopomenuta. Gospodin Isus je božanski dar cijelome svijetu — ne samo višim slojevima, ne samo jednom narodu na štetu svih ostalih. Njegova spasonosna vijest treba obuhvatiti cijeli svijet. Tko god želi, može piti vodu života. Svijet čeka da čuje vijest istine za sadašnje vrijeme. (HP 340)