Tada ćemo spoznati

13. 12. 2011.

“O dubino bogatstva, mudrosti i znanja Božjega! Kako su nedokučive njegove odluke, i kako neistraživi njegovi putovi!” (Rimljanima 11,33)

Sotona ima za cilj prekinuti svaku komunikaciju između Boga i Njegovog naroda, kako bi mogao primijeniti svoje varljive smicalice bez prisutnosti glasa savjesti koji bi upozoravao na opasnost. Ako kod ljudi može izazvati nepovjerenje prema glasniku, odnosno neprihvaćanje svetosti poruke, on zna da oni neće osjećati obvezu paziti na Božju riječ koja im je dana. A kad se svjetlost proglasi tamom, Sotona je postigao ono što on želi.

Naš Bog je ljubomoran Bog; s Njim se nitko ne smije poigravati. Onaj koji sve čini po svojoj volji, postavlja ljude u različite okolnosti i određuje im dužnosti i crkvene obrede svojstvene vremenu u kojemu žive i uvjetima u kojima se nalaze. Kad bi cijenili svjetlo koje im je dano, njihove bi sposobnosti bile uvećane i oplemenjene, a pred njima bi se otvorili još širi pogledi na istinu. Tajna o vječnim stvarima, posebice predivna Božja milost koja se očituje u planu otkupljenja, bila bi otkrivena njihovom umu, jer duhovne stvari spoznajemo duhovno.

Isus s čežnjom čeka da pred svojim narodom pokaže slavu koja će pratiti Njegov drugi dolazak, i da ih povede u razmišljanje o krajoliku blaženstva. Postoje čuda koja se tek trebaju objaviti. Dugi vijek trajanja molitve i istraživanja ostavit će mnogo neistraženog i neobjašnjenog. No, ono što nam sada nije poznato, bit će otkriveno kasnije. Posao poučavanja koji je ovdje započeo nastavit će se kroz vječnost. Dok vodi otkupljene do izvora žive vode, Janje će im pružati bogato znanje; On će otkriti tajne Božjeg djela i objave koje dosad nisu nikad bile shvaćene.

Istraživanjem ne možemo nikad spoznati Boga. On ne otkriva svoje planove radoznalim umovima. Mi ne smijemo pokušavati svojom drskom rukom podići zavjesu kojom je pokriveno Njegovo Veličanstvo. Apostol kliče: “Kako su nedokučive njegove odluke, i kako neistraživi njegovi putovi!” Dokaz Njegove milosti je postojanje skrivenog utočišta Njegove moći, Njegova pokrivenost strašnim oblacima otajstva i tame; jer podizanje zavjese koja skriva Božju nazočnost znači smrt. Nijedan smrtnik ne može dokučiti tajnu prebivanja i djelovanja Svesilnoga. Nama nije moguće shvatiti više od onoga što nam je On spreman otkriti o svojem odnosu s nama i o tome što Ga pokreće. On sve čini u pravednosti, i mi ne smijemo biti nezadovoljni i nepovjerljivi, već se pokloniti i ponizno podnositi. O svojem djelovanju On će nam otkriti onoliko koliko je za nas dobro da znamo, a mi trebamo iznad svega vjerovati Njegovoj svemoćnoj ruci i srcu punom ljubavi. (Review and Herald, 7. travnja 1885.)