Jutarnji stih

Tako izvanredno!

“Draži mi je zakon usta tvojih no tisuće zlatnika i srebrnika.” (Psalam 119,72)

Jednog dana u gradić Poço Verde u Brazilu došao je uvaženi gost, literarni evanđelist. Dok je ovaj bio u gradu, Virgíliju, mjesnom frizeru, nekako je u ruke došao primjerak knjige Isusov život. Željan Božje riječi pročitao je svaku riječ i počeo govoriti o svemu što je u knjizi naučio svojim sinovima Rivaldu i Reimundu. Oni su opet prenosili sve što su naučili svojim prijateljima. U roku od nekoliko dana knjigu Isusov život proučavalo je dvanaestero ljudi i počelo svetkovati subotu, ne znajući za Adventističku crkvu.
Danas se u Poço Verdeu nalazi lijepa crkva koja je otpočela kao rezultat devet krštenja. Neki od novokrštenika postali su misionari, a drugi crkveni vođe. Dva mladića koja su sanjarila da postanu katolički svećenici, postali su pastori. Jedan od njih je čak kolportirao osamnaest godina i sada priča svoja iskustva o ljudima koji su spašeni preko literature.
Jedna žena je kod mladog kolportera svake godine obnavljala pretplatu na časopis Život i zdravlje. Svake godine on bi joj dao knjigu Isusov život i ona bi reka: “Već ste mi dali ovu knjigu prošle godine.” On bi uvijek odgovarao: “Ta knjiga je toliko dobra da vam uvijek treba još jedan primjerak.” Godinu dana poslije dogodilo bi se isto.
Nakon nekoliko godina ovom mladom čovjeku, sada pastoru, prišla je žena koja je rekla: “Ja sam kupac koji je obnavljao pretplatu na časopis Život i zdravlje svake godine. Pritom ste mi uvijek davali primjerak knjige Isusov život s riječima da je knjiga toliko dobra da mi je potreban još jedan primjerak.” Zatim je nastavila: “Poklanjala sam sve te dodatne primjerke koje ste mi godinama nosili.” Pastor ju je upitao što se tijekom vremena zbilo s njezinim primjerkom. S dubokim uzdahom, rekla je: “Na kraju sam ga pročitala.” Kad ju je upitao što misli o knjizi, odgovorila je: “Postala sam vođa misionstva u svojoj mjesnoj adventističkoj crkvi”, rekla je. “Sretna sam što vas vidim kao brata u Kristu i što vam sada mogu zahvaliti.”
Ja sam taj mladić. I kao što je žena zahvalila meni, tako ja mogu zahvaliti kolporteru koji je prvi donio Isusov život u moj gradić. To je dovelo do osnutka mjesne adventističke crkve i mnoštva ljudi koji su prihvatili Isusa kao svojeg Spasitelja.
Valter Santos, Brazil


Komentiraj