Tako je trebalo biti

17. 02. 2015.

“Tko pazi na riječ, nalazi sreću, i tko se uzda u Jahvu, blago njemu.” (Izreke 16,20)

Na kraju dana nalazio sam se pred posljednjom kućom u ulici. Pokucao sam na vrata, a žena je iz kuće pogledala kroz prozor prema vratima. Umjesto da ih otvori, samo me je gledala.

U takvim okolnostima ja obično tiho progovorim, tako da kupac mora barem otvoriti prozor da bi me čuo. Ali ova žena je samo zurila u mene. Zatim se okrenula ostavivši me da se pitam što se to događa. Otišao sam do drugih vrata, a tu me neka druga žena pozvala unutra i ja sam se ponovno predstavio misleći da me nije čula. Ali ona je rekla da je sjedila za kuhinjskim stolom dok sam pokušavao ući k njezinoj rođakinji i da me je sasvim dobro čula.

Mela je bila nastavnica u srednjoj školi. Radila je i doktorat o društvenom razvoju. Bila je supruga metodističkog pastora koji je služio u Vijeću Crkava na Fidžiju. Izgledalo je da je duboko duhovna. Rekla je da je njezino tijelo sveti Božji hram, ali da se ona baš ne brine o njemu na najispravniji način. Molila se da joj Gospodin pomogne da povede više računa o svojem zdravlju i zbog toga me je sa zanimanjem slušala.

Pokazao sam joj knjigu Enjoy It i rekao kako bi joj ona mogla pomoći u svim onim područjima života u kojima je imala problema. Otvorio sam knjigu na mjestu na kojem se opisuju tajne najdugovječnijih ljudi i gdje stoji da vegetarijanci adventisti žive dulje zbog zdravog načina života i vjere u Boga. Svidjela joj se knjiga i upitala je za cijenu. Rekao sam joj koliko stoji i kada je pogledala u svoj novčanik, imala je upravo toliko novca. Rekla mi je da zna da se trebalo baš tako dogoditi.

Dao sam joj i Veliku borbu, ali joj je bilo neugodno što mi ne može platiti. Rekao sam joj da je ta knjiga besplatna za velike kupce. Rekla je da će je pročitati i zahvalila mi za moj posjet hvaleći Boga što me je doveo k njoj. Siguran sam da će se na Fidžiju dogoditi dobre stvari kada ona pročita tu knjigu. Nadam se da ću opet vidjeti Melu, a ako je i ne vidim ovdje, siguran sam da ću je vidjeti u Božjem kraljevstvu.

Adam Weal, Novi Zeland