Ako tijekom čitanja Biblije naiđete na riječ ili rečenicu koju ne razumijete, nemojte s prijezirom odbaciti drevnu Knjigu i izjaviti da s njom više ne želite imati posla. Imajte na umu da ta Knjiga nije jeftini suvremeni roman, nego cijenjen i vrijedan stari spis.
Kad bi vam netko iznenada donio oporuku vašeg djeda, u kojoj on nešto osobito ostavlja u nasljedstvo svojim unucima, sigurno ne biste dopustili da vas nekoliko nejasnih riječi spriječi da je u cijelosti pročitate.
Nema sumnje da bi se u dokumentu mogle nalaziti i neke nejasne pravne fraze, no one vas ne bi obeshrabrile. Pomnjivo biste proučili svaki dragocjeni paragraf, a svojemu biste se odvjetniku obratili kad god naiđete na nešto što vas zbunjuje. Nastojali biste na svaki mogući način otkriti što je točno vaš djed mislio kad je upotrijebio određene riječi.
Zašto onda ne biste i Bibliju čitali s istom pomnjivošću? U mnogim pogledima ona je “oporuka”, a vi ste u nju uključeni vrlo određeno.
Naravno da i Biblija, poput svakog dokumenta, sadrži neke riječi ili odlomke koje je teško razumjeti, ali se mogu razumjeti. U njoj nema nesvladivih poteškoća, a vaši iskreni napori da ovu Knjigu razumijete donijet će vam bogate i trajne blagoslove.
Ako je Biblija koju imate slučajno King Jamesova verzija, imajte na umu da je stara tristo godina i datira još iz Shakespeareova i Miltonova vremena. Ako smatrate da je čitanje tog prijevoda mjestimice “tvrd orah”, otvorite samo neku od Shakespeareovih drama pa ćete vidjeti dokle ćete stići prije no što naiđete na riječ ili izraz koji ne razumijete.
Vrijeme se igra riječima. Svašta se s njima može dogoditi za tristo godina. Mogu čak potpuno promijeniti i značenje.
Ako vam takve riječi jako smetaju, potražite neki suvremeni prijevod.
Najvažnije je razumjeti da te razlike u načinu izražavanja ni na koji način ne umanjuju vrijednost ili autentičnost izvornih dokumenata iz kojih su sve te verzije izvedene. To jednostavno kazuje da se vremenom mijenja i jezik.
Zbog toga će vjerojatno biti potrebno prevoditi Bibliju stalno i iznova, kako vrijeme prolazi.
U vezi s tim trebate shvatiti da problem pronalaženja pravih riječi kojima treba iskazati velike istine, zapisane u hebrejskom i grčkom izvorniku, nije ograničen samo na engleski jezik. To iskustvo stekli su svi prevoditelji, bilo da je riječ o francuskom, njemačkom, španjolskom ili hindu jeziku.
Misionari i drugi, koji su žarko željeli odnijeti Bibliju primitivnim narodima, imali su naročite probleme ove vrste.
No, biblijski prevoditelji nisu pokleknuli pred tom zadaćom. Konačno, dio Biblije preveden je na više od 1250 jezika ili dijalekata. Ni hendikepirani nisu bili zanemareni. Biblija je tiskana Braillovim pismom za slijepe na trideset različitih jezika, a usto je snimljena i na gramofonske ploče i magnetofonske vrpce.
Prema najpouzdanijim izvorima, u svijetu se govori približno tri tisuće jezika. To znači da još uvijek ostaje tisuću petsto narječja na koja još neki dijelovi Pisma nisu prevedeni. Međutim, na tome se radi. Mnogi znanstvenici žarko žele ovladati svim tim jezicima i odnijeti Bibliju, ili bar dio nje, onima koji su tako dugo bez nje. Ovdje je problem prevođenja iznimno velik. Ne samo što neki primitivni narodi još uvijek nemaju svoje pismo, već u mnogim slučajevima nemaju riječi kojima bi iskazali kršćanska učenja što se odnose na ljubav, milost, vjeru, spasenje i tome slično.
Ponekad misionari moraju živjeti s takvim narodom trideset ili četrdeset godina prije no što otkriju odgovarajući izraz kojim bi objasnili te divne pojmove.
U svojoj neobično zanimljivoj knjizi Božja Riječ na ljudskom jeziku Eugene A. Nida iz Američkog biblijskog društva priča iskustvo prevoditeljice koja je pokušavala iskazati pojam Utješitelj na jeziku Karre naroda iz Francuske Ekvatorijalne Afrike.
Nastojeći pronaći nešto što bi odgovaralo, nadugačko je objašnjavala službu i djelo Svetog Duha koji ohrabruje, potiče, opominje, štiti, tješi i vodi kršćanina. Njezin pomoćnik napokon je uzviknuo: “Ako bi netko sve to mogao za nas učiniti, rekli bismo: ‘On je onaj koji je pao kraj nas’.” Činilo se da je to potpuno neprimjeren i neprikladan izraz i sigurno bi ubrzo bio odbačen da ljudi iz tog kraja nisu inzistirali na pojašnjenju tog izraza.
“Kad nosači, koji na glavi nose težak teret, krenu na dug put koji često traje i dva ili tri mjeseca, može se dogoditi da obole od malarije ili dizenterije i onda zbog slabosti zaostanu za kolonom nosača. Zbog posvemašnje iscrpljenosti može se dogoditi da padnu pod teretom znajući dobro da će ih noću rastrgati divlje zvijeri ako se ne domognu nekog sela koje će im pružiti zaštitu i sigurnost.
Ako pak netko tko onuda slučajno prolazi, vidi nosača kako leži ničice i ako mu se sažali pa zastane, podigne ga i pomogne mu doći u zaštitu i sigurnost obližnjeg sela, za takvog se čovjeka kaže da je “onaj koji je pao pokraj nas”. Eto, taj izraz je misionareva prevoditeljica upotrijebila da bi prevela riječ “Utješitelj”, jer je On taj koji krijepi, štiti i čuva Božju djecu na njihovom putu k nebeskom domu.”
Medu mnogim drugim primjerima gosp. Nida je naveo i sljedeće:
Uduci, koji žive duž etiopske granice, nisu mogli razumjeti značenje riječi briga ili biti zabrinut sve dok misionar nije pribjegao neobičnom izrazu “drhti mu jetra”. Uduk čita stih iz Iv 14,1 ovako: “Neka vam ne drhti jetra; vjerujte u Boga i u me vjerujte.”
Meksičke Kuikatek Indijance mučila je riječ obožavanje. Bila im je strana, no naslutili su njezino značenje kad im je rečeno “mahati krpom pred Bogom” — kao što pas maše repom kad je u blizini gospodara koji ga voli.
Kod naroda Mossi iz Francuske Zapadne Afrike pojam vjera prevodio se izrazom “oslanjati se na Boga”, meksičkim Aztecima to je značilo “pratiti Boga u stopu”, a kod panamskih Valiente Indijanaca zamisao “uhvatiti Boga u glavi” nastala je iz lovačkog iskustva, kada oprezno promatraju životinju, šuljaju se za njom i kad je konačno uhvate, ona postane njihovo vlasništvo.
Za narod Gbeapo iz Liberije mir se prevodi s “moje srce sjedi”, a kod Lapotek Indijanaca iz Meksika “srce koje sjedi tiho”.
Miskiti iz istočne Nikaragve i Hondurasa prevode ljubav s “bol u srcu”. Tzotzili iz Meksika to kažu “biti ranjen u srce”. Tako stih iz Iv 3,16 na njihovom jeziku glasi: “Bog je tako bio ranjen u srce da je dao svojeg jedinog Sina …”
Sjeverni Soti iz Južne Afrike opisuju obraćenje kao “biti odsukan”, a. pokajanje kao “ići nečijim stopama”. Na jeziku Balinera pokajanje je “oblačenje nove pameti”, a obraćenje “oblačenje novog ponašanja”.
Narod Kabba-Lakas iz Francuske Ekvatorijalne Afrike opisuje Spasitelja kao “Onog koji nas drži za ruku”, a Barou Eskimi s Aljaske prevode pomirenje kao “ponovno sklapanje prijateljstva”. Tako u njihovom Novom zavjetu u 2 Kor 5,19 piše: “Bog bješe u Kristu i sa svijetom opet sklopi prijateljstvo”.
Ovi primjeri, a može ih se navesti na tisuće, dovoljno ističu činjenicu kako glavnu ulogu ne igra oblik, već značenje riječi. Sve dok je bit istine dobro izražena, frazeologija ima sporednu ulogu.
Je li vrijednost Biblije umanjena zbog toliko različitih prijevoda? Ni u kojem slučaju. Često je na taj način samo bolje objašnjena i obogaćena.
Je li moguće prevesti Bibliju na tri tisuće jezika i prenijeti ista osnovna učenja svakome na svijetu a da se ne izgubi ili iskrivi neka od vitalnih istina u toj zbunjujućoj zbrci riječi?
Odgovor leži u činjenici da je već načinjeno oko 1500 prijevoda i da su svi već prihvaćeni u sredinama kojima su i namijenjeni. Još uvjerljiviji dokaz su promjene u životima čitatelja. Unatoč svim različitostima u riječima i izrazima, ljudi na neki način ipak nalaze Boga u ovoj Knjizi, i to u svakoj zemlji, na svakome otoku “i svakom plemenu, i jeziku i koljenu i narodu”. (Otk 14,6) Tajanstvena sila s biblijskih stranica dira srca ljudi potičući ih da prihvate Isusa Krista kao svojeg Spasitelja i prestanu ići lošim putovima.
Premda su neki prijevodi nesavršeni, ljudi ipak uočavaju dovoljno od Božje ljubavi i dobrote da bi mogli doživjeti ponovno rođenje.
Ako u čitanju Biblije povremeno naiđete na riječi ili izraze koje odmah ne razumijete, budite strpljivi. Nemojte se uzrujavati bez potrebe. Možete naći objašnjenje samo ako to želite. Pogledajte malo u rječnik. Uzmite neki drugi prijevod. Upitajte pastora. Vidite kako isti ulomak prevode drugi prevoditelji.
Ako tako postupite, doživjet ćete najljepše iznenađenje u životu. Svaki proučavatelj Biblije reći će vam da najmračniji dijelovi Svetog Pisma, ako se pomnjivo proučavaju, često postanu svijetla mjesta obasjana svjetlom odozgo. Neobjašnjivo, ali vrlo sigurno najednom ćete osjetiti da je Bog progovorio vašem srcu.
Arthur Maxwell