Na temelju iskustvenih dokaza kršćani smatraju Boga stvarnom osobom. Ivan, jedan od Isusovih sljedbenika, rekao je ovako: “Što bijaše od početka, što smo čuli, što smo svojim očima vidjeli, što smo promatrali i što su naše ruke opipale o Riječi života – da, život se očitovao, mi smo ga vidjeli i svjedočimo za nj, i navješćujemo vam život vječni, koji bijaše kod Oca i koji se nama očitovao – što smo vidjeli i čuli, to navješćujemo i vama, da i vi imate s nama zajedništvo s Ocem i Sinom njegovim Isusom Kristom.“ (1. Ivanova 1,1-3)
Riječ trojstvo (tri osobe u jednoj) u današnjem rječniku nije baš uobičajena. Možda ste je čuli u nazivima katedrala ili crkava. Pojam Trojstva strogo je kršćanski način shvaćanja Boga i sumnjam da bi kršćanska vjera bez toga imala smisla.
Zamisao o Bogu kao Trojstvu istodobno je i potpuna tajna. Površno promatrajući, izgleda kao da se protivi zdravom razumu, stoga ova biblijska doktrina zahtijeva duboko i široko izučavanje. Iako doslovnu riječ trojstvo u Bibliji ne nalazimo niti možemo naći izjavu koja bi jasno potvrdila taj pojam, ona ipak postoji.
Shvaćanje Boga kao tri Osobe a jedno Biće, odavno postoji u Crkvi. Isus i Njegovi prvi sljedbenici naučavali su iz hebrejskog Pisma (nazvanog Stari zavjet) u kojem je temeljna Božja jedinstvenost. Ovo Pismo naučava da postoji samo jedan Bog i da osim Njega nema drugih bogova (Ponovljeni zakon 4,35; 6,4; Izaija 45,5; Zaharija 14,9). No hebrejska Biblija istodobno prikazuje Boga koji svoje nakane izvršava preko svojeg Mesije (hebrejska riječ koja znači “Pomazanik“ ili “Krist“) i preko svojega Duha (Izaija 11,1-5; 42,1; 48,16).
Isticanje jedinstvenosti Boga nalazimo i u grčkoj Bibliji (nazvanoj Novi zavjet). U posljednjem nalogu koji je dao svojim sljedbenicima, Isus ih poziva da krštavaju “u ime Oca, Sina i Svetoga Duha“ (Matej 28,19). Pavao u svojim poslanicama upućuje na trojednog Boga (2. Korinćanima 13,14), a u 1. Korinćanima 12,4-6 piše: “Milosni su darovi različiti, ali je isti Duh. Različite su i službe, ali je isti Gospodin. Različiti su i učinci, ali je isti Bog koje čini sve u svima.“ (Kurziv dodan)
Ako znamo da je “Gospodin“ (na grčkom Kyrios) uobičajen naslov za Krista (redak 3), ovaj citat iz Pisma daje naslutiti trostruki aspekt Boga, istodobno naglašavajući Njegovo jedinstvo u raznolikim darovima, službama i djelovanju u Crkvi. Ujedinjena zasebnost trojednog Boga može se vidjeti i u Efežanima 2,18: “… po njemu [Kristu] naime jedni i drugi imamo pristup k Ocu u jednome Duhu.“
Otac, Sin i Sveti Duh jedinstveni su u nakani da donesu pomirenje i spasenje ljudima. Pristup Ocu konačni je cilj koji se postiže “po njemu [Kristu] … u … Duhu“. U istoj biblijskoj poslanici čitamo: “Jedno tijelo i jedan Duh, kao što ste svojim pozivom pozvani samo k jednoj nadi; jedan Gospodin, jedna vjera i jedno krštenje; jedan Bog i Otac sviju, koji je nad svima, koji djeluje po svima i u svima stanuje.“ (Efežanima 4,4-6)
Ovdje vidimo tri Osobe u Trojstvu: “Boga Oca“, “Gospodina“ (Isusa Krista) i “Duha“. Tri zasebna međusobno srodna Bića. Otac je Bog sviju, On je nad svima, djeluje preko svih i u svima jest. Biblija ukazuje na osobit odnos između ovih triju Osoba, ali ne daje točno određenje njihovog odnosa osim zajedničkog cilja stvaranja svijeta i spašavanja čovječanstva.
Na ovome se mjestu čini kako Biblija podrazumijeva pojam trojstva, ali se na njemu izričito ne zadržava. Jedinstvo Boga jasno je spomenuto; povezanost između tri Osobe – Oca, Sina i Svetoga Duha – također se ponavlja, a na više se načina spominje i jedinstvo Oca i Sina, Oca i Duha, te Sina i Duha.
Dakle, trojstvo djeluje kao pojmovno sredstvo koje sve ove elemente drži na okupu. Pomaže nam da o Bogu razmišljamo na jedinstven način, ostajući pritom vjerni biblijskom otkrivenju. Ono daje naslutiti kako u Božjoj bîti možemo razlučiti tri osobnosti koje nisu ni tri dijela ni tri oblika Boga, već su svi jednako i vječno Bog. U Trojstvu je bitan odnos između ovih triju Osoba: one su jedno.
Mi tražimo vrstu jedinstva koje nije previše zaokupljeno naravlju ili bîtkom, jer su po naravi sve tri Osobe božanske, već je njihovo jedinstvo u duhu, nakanama, volji i načinu na koji djeluju u stvaranju svijeta i spašavanju čovječanstva. Trojstvo je sjedinjeno, ali se otkriva pojedinačno. Ono djeluje u tri različite, ali međusobno interaktivne uloge – Oca, Sina i Svetoga Duha.
Prigovori
Neki ljudi dovode u pitanje spojivost triju u jedno, dok drugi tvrde kako Trojstvo neizravno znači tri Boga. No, proučavanjem Biblije otkrio sam kako nijedan od ovih pogleda nije ispravan. Razmislite i vi o tome.
Prvo, Trojstvo nije pitanje matematike, već je to više način opisivanja Boga ljudskim jezikom iako je izvan našeg shvaćanja. Nije rijetka pojava da je nekoliko elemenata udruženo u jedan, istodobno zadržavajući svoju individualnost. Govorimo o jednoj stranici na kojoj se nalazi više različitih izjava, ili o dvjema jedinkama združenima brakom u jednu obitelj, ili o dijelovima jednog tijela, bilo da se radi o crkvi, obitelji, nogometnoj momčadi ili narodu. Spoj kolektivnosti (jedan) i individualnosti (nekoliko) nije rijetkost. Bog je po naravi jedan, a otkriva nam se u tri Osobe.
Drugo, Trojstvo ne znači tri Boga. To bi bilo protivno biblijskom jedinstvu Boga. Biblija kaže kako postoji samo jedan Bog koji je jedan u naravi, volji i nakanama (Ponovljeni zakon 6,4; Rimljanima 3,29.30; 1. Korinćanima 8,4; Jakov 2,19), a nama se otkriva kao Otac, Sin i Sveti Duh. Najsnažniji naglasak Biblija stavlja na njihov međusobni odnos.
Biblijski Bog je interaktivno Biće koje nastoji uspostaviti odnos s vama i sa mnom, a osnova Trojstva je odnos ljubavi – ujedinjavajuće sile zajedništva između pojedinačnih i jedinstvenih pojedinaca.
Bog nas je stvorio kao pojedince s jedinstvenom i pojedinačnom snagom da postojimo, mislimo i djelujemo, no On isto tako želi s nama uspostaviti odnos i vezu. Nikad se ne zna – možda i vi otkrijete kako ovo Božanstvo želi da i vi budete među onima koji “traže Boga, ne bi li ga možda napipali i našli, jer zbilja nije daleko ni od jednog od nas“ (Djela 17,27).
Bertil Wiklander