“I to preobilna bijaše milost našega Gospodina zajedno s vjerom i ljubavlju kojima je korijen u Kristu Isusu.” (1. Timoteju 1,14)
Vaša je stalna prednost da rastete u milosti, da napredujete u spoznaji i ljubavi Božjoj ukoliko održite sveto zajedništvo s Kristom koje ste uspostavili. U jednostavnosti ponizne vjere tražite od Gospodina da rasvijetli vaš razum da možete prepoznati i cijeniti dragocjene istine Njegove riječi. Tako ćete moći rasti u milosti i jednostavnoj vjeri punoj povjerenja. I onda će vaše svjetlo obasjati sve s kojima se družite. Neka vaše misli budu upravljene prema Spasitelju. …
Potrudite se da vaš duhovni život ne postane siromašan, boležljiv, neuspješan. Ima mnogo onih kojima su potrebne riječi kršćanina i njegov primjer. Slabost i neodlučnost izazivaju napade neprijatelja i on će često pobjeđivati sve one koji ne budu ubrzali svoj duhovni rast u spoznaji istine i pravednosti. (Letter 36, 1901.)
Istinska vjera uvijek djeluje preko ljubavi. Kada gledate na Golgotu, vi to ne činite samo da biste umirili svoju savjest zbog zanemarivanja dužnosti, da biste se udobnije smjestili i spavali, već da biste razbuktali vjeru u Isusa, vjeru koja će djelovati čisteći dušu od naslaga sebičnosti. Kada se vjerom uhvatimo za Isusa, naš posao je tek započeo. Svaki čovjek ima pokvarene i grešne navike koje mora svladati upornim nastojanjem. Od svake duše traži se da sudjeluje u borbi vjere. Ako netko postane Kristov sljedbenik, ne može i dalje biti nepošten u poslovima, tvrdoga srca, lišen sućuti … ne može biti ohol, ne može se služiti oštrim riječima, kuditi i osuđivati. (6BC 1111)
Neka vjera, slično palminom drvetu, pusti svoj korijen koji duboko prodire ispod onoga što se vidi na površini i neka dobije duhovno osvježenje na živim izvorima Božje milosti i milosrđa. Izvor vode koja teče u vječni život doista postoji. Vi morate crpiti svoj život iz tog skrivenog izvora. Ako se oslobodite sebičnosti, ako ojačate svoju dušu stalnom vezom s Bogom, možete unaprijediti sreću svih s kojima dolazite u dodir. Vi ćete tada zapažati zanemarene, poučavati one koji ne znaju, hrabriti potlačene i obeshrabrene i, koliko god je to moguće, olakšavati patnje nevoljnima. I ne samo da ćete drugima pokazivati put koji vodi prema Nebu, nego ćete i sami hodati tim putem. (4T 567)