“U kući Oca svoga”

12. 02. 2024.

“Pa zašto ste me tražili? — odgovori im. — Zar niste znali da ja moram biti u kući Oca svoga?” (Luka 2,49)

“Pa zašto ste me tražili?” odgovorio je Isus. “Zar niste znali da ja moram biti u kući Oca svoga?” A kako je izgledalo da nisu razumjeli Njegove riječi, On je pokazao prema gore. Na Njegovom je licu bila svjetlost kojoj su se čudili. Božanstvo je bljesnulo kroz ljudsku narav. Kad su Ga našli u Hramu, slušali su što se zbivalo između Njega i rabina i bili iznenađeni Njegovim pitanjima i odgovorima. Njegove riječi pokrenule su niz misli koje neće nikada biti zaboravljene. …

Za Isusove roditelje bilo je prirodno da Isusa smatraju svojim djetetom. On je svakodnevno bio s njima i Njegov je život uvelike bio sličan životu ostale djece, pa im je bilo teško razumjeti da je On Božji Sin. Bili su u opasnosti da ne cijene blagoslov koji im je darovan u nazočnosti Otkupitelja svijeta. Bol izazvana njihovim odvajanjem od Njega i blagi ukor koji su sadržavale Njegove riječi bili su određeni da u njihovu dušu utisnu svetost onoga što im je povjereno.

U odgovoru majci Isus je po prvi put pokazao da razumije svoj odnos prema Bogu. Prije Njegovog rođenja anđeo je rekao Mariji: “On će biti velik i zvat će se Sin Previšnjega. Gospodin Bog dat će mu prijestolje Davida, oca njegova. On će vladati kućom Jakovljevom dovijeka.” (Luka 1,32.33) Ove riječi Marija je sačuvala u srcu; pa iako je vjerovala da će njezino Dijete biti Mesija u Izraelu, ipak nije razumjela Njegovo poslanje. Sada nije shvaćala Njegove riječi, ali je znala da je poricao svoje srodstvo s Josipom i da je proglasio sebe Sinom Božjim.

Isus nije zanemarivao vezu sa svojim zemaljskim roditeljima. On se iz Jeruzalema vratio s njima kući i pomagao im u njihovom životu ispunjenom teškim radom. Krijući u srcu tajnu svojega poslanja, ponizno je čekao određeni trenutak da otpočne svoj rad. Pošto je prepoznao da je Božji Sin, On je tijekom sljedećih osamnaest godina potvrdio svoju vezu koja Ga je spajala s domom u Nazaretu, izvršavajući dužnost sina, brata, prijatelja i građanina. (Isusov život, str. 52,53)