“Postali smo prizorom svijetu, anđelima i ljudima.” (1. Korinćanima 4,9)
Pokazivanjem svojeg milosrđa i obilne milosti, Gospodin Isus stavlja na ispit ljudska srca. On postiže tako neshvatljive promjene na njima da Sotona, usprkos svojem pobjedničkom hvalisanju, s cjelokupnim svojim savezom zla koji se ujedinio protiv Boga i zakona Njegove vladavine stoji bespomoćan, gledajući u njima tvrđave neprobojne za njegovu mudrost i obmane. Oni su za njega neshvatljiva tajna. I sami Božji anđeli, serafini i kerubini, sile koje su zadužene da surađuju s ljudskim oruđima, promatraju zadivljeno i radosno kako pali ljudi, nekada djeca gnjeva, u Kristovoj školi razvijaju karakter po božanskom uzoru, postaju sinovi i kćeri Božje i dobivaju važnu ulogu u poslovima i radostima Neba.
Krist je svojoj Crkvi dao brojne sposobnosti da bi od svojeg izbavljenog, otkupljenog vlasništva mogao primiti obilan dohodak u slavi. Crkva, budući da je opremljena Kristovom pravednošću, djeluje kao Njegova riznica u kojoj se treba prikazati u punom i konačnom sjaju bogatstvo Njegove milosti, Njegove ljubavi i milosrđa. Izjava u Njegovoj posredničkoj molitvi da je Očeva ljubav prema nama isto tako velika kao i prema Njemu, jedinorođenome Sinu, i da i mi trebamo biti s Njim tamo gdje je i On, vječno sjedinjeni s Njim i Ocem, izaziva čuđenje i divljenje nebeskih četa i izvor je njihove velike radosti. Dar Svetoga Duha, bogat, potpun i obilan, treba okruživati i štititi Njegovu crkvu kao ognjeni zid tako da je ni paklene sile ne mogu nadvladati. Krist gleda na svoj narod, na njegovu neokaljanu čistoću i njegovo besprijekorno savršenstvo kao nagradu za sve svoje patnje, poniženja i ljubav i kao dodatak svojoj slavi — Krist, veliko središte iz kojeg zrači sva slava. (TM 18,19)
Cijelo Nebo promatra ona oruđa koja služe poput ruku koje će ostvariti Božje namjere na Zemlji čineći tako volju Boga na nebesima. Takva suradnja završava djelo koje donosi čast, slavu i veličanstvo Bogu. O, kada bi svima stalo onako kao što je Kristu stalo da ljudi koji propadaju budu spašeni od propasti, do kakve bi promjene došlo u našem svijetu! (6T 457)