„Prije svega zahvaljujem Bogu svome po Isus Kristu za sve vas što se vjera vaša hvali po svem svijetu.“ (Rimljanima 1,8)
S Rimljanima 1,8 Pavao napušta općenitost pozdravnih misli i počinje s predmetom poslanice. On prvo pohvaljuje Rimljane. U tome je pouka za sve nas. Svi mi u ljudima vidimo dobre i loše osobine. Mislim da isto vrijedi i za Pavla i Rimljane. On je vjerojatno mogao naći pogrešku u nečemu što su činili ili vjerovali. Ali on je odlučio početi s pozitivnim a ne negativnim.
Želim da svi naučimo ovu pouku. Nažalost, znam neke članove crkve koji me uvijek pozdravljaju s nečim negativnim. Umjesto dobre riječi uvijek počinju sa zlom u svijetu, crkvi ili drugim ljudima. Ponekad ovi “apostoli radosti” počnu s nekom mojom pogreškom. Ono što oni kažu možda je važno i istinito, ali meni ih je lakše slušati ako počnemo s nečim pozitivnim. Primjedbe mogu imati svoje mjesto, ali tek kada smo stvorili odnos.
Pavlova poslanica može nas naučiti vještinu komunikacije. Ovdje je nešto što možete primijeniti u obitelji ili na radnom mjestu. Otkrijte i spomenite dobro u ljudima. Počnite s pozitivnim. U onima koji surađuju s nama naš će pozitivan stav i riječi, zbog našeg utjecaja, izazvati snažne promjene. Ako je tako, hvala Bogu! Bog želi preobratiti svoje svete čak i u njihovim razgovorima. Hvala Pavlu za usputnu pouku.
Glavna pouka 8. retka posebno je važna. Rimljani su, tvrdio je on, imali velik ugled zbog iskrene vjere. Njihova se “vjera hvali po svem svijetu”. To je ugled koji vrijedi imati.
Pavlova pohvala treba izazvati pitanja u umu svih nas. Što ljudi govore kad razgovaraju o nama? Što im dolazi na um kad razmišljaju o našoj mjesnoj crkvi?
Evangelizacija ne počinje kada konačno veliki evanđelist stigne u grad. Ona počinje s našim ugledom kao muškaraca, žena i djece vjere.
George R. Knight