““K’o palma cvate pravednik i raste k’o cedar libanonski.”“ (Psalam 92,13)
Kršćanin je uspoređen s libanonskim cedrom. Čitala sam da ovo drvo čini mnogo više nego da samo pusti nekoliko kratkih korjenova u meku zemlju. Ono pušta snažno korijenje duboko u tlo, prodirući sve dublje i dublje u potrazi za još čvršćim osloncem. I u vrijeme grubih udara oluje, ono ostaje čvrsto zahvaljujući mreži žila ispod zemlje.
Isto tako i kršćanin pušta duboko korijen, ukorjenjujući se u Kristu. On njeguje vjeru u svojeg Otkupitelja. On zna kome vjeruje. On je istinski uvjeren da je Isus Božji Sin i Spasitelj grešnika. … Korijeni vjere prodiru u dubinu. Istinski kršćani, poput libanonskih cedrova, ne urastaju u mekanu površinu zemlje, već su ukorijenjeni u Gospodinu, usađeni u pukotine planinskih stijena. (Letter 95, 1902.)
Da bi kršćanin uspio u svemu tome, da bi napredovao, on mora postići sve to usred onih koji su stranci Bogu, usred ruganja i ismijavanja. On mora stajati uspravno kao palmino stablo u pustinji. … Nebo može izgledati kao mjed, pustinjski pijesak može udarati u korijenje palminog stabla, može se nagomilavati oko njegovog stabla. Ipak, drvo i dalje živi kao zimzeleno, svježe i puno života usred vrelog pustinjskog pijeska. Uklonite pijesak da biste doprli do palminog korijenja i otkrit ćete tajnu njezinog života; ono prodire duboko ispod površine, sve do skrivene vode duboko u zemlji. (3 SDA BC 1151)
I kao što je palmino stablo, crpeći hranu iz zdenca žive vode, zeleno i napredno usred pustinje, tako i kršćanin može crpsti bogate zalihe milosti iz zdenca Božje ljubavi i može voditi umorne duše, pune nemira i blizu propadanju u pustinji grijeha, na one vode s kojih mogu piti i živjeti. Kršćanin uvijek ukazuje svojim bližnjima na Isusa, koji poziva: ““Ako je tko žedan, neka dođe k meni!”“ (Ivan 7,38) Ovaj zdenac nas nikada neće iznevjeriti, jer iz njega možemo crpsti i ponovo crpsti. (3 SDA BC 1151)