“Oče moj! Ako je moguće, neka me mimoiđe ovaj kalež! Ali neka ne bude moja, nego tvoja volja!” (Matej 26,39)
Žestokim je kušnjama Sotona navaljivao na Isusovo srce. Spasitelj nije mogao vidjeti preko groba. Nada Mu nije pokazivala da će izići iz groba kao pobjednik niti govorila o tome da je Otac prihvatio Njegovu žrtvu. Bojao se da je grijeh tako odvratan Bogu da će njihovo razdvajanje biti vječno. Krist je osjećao patnju koju će osjećati grešnik kad se milost ne bude više zauzimala za grešni ljudski rod. Osjećaj grijeha koji je privukao Očev gnjev na Njega kao na čovjekovu zamjenu, zagorčao je čašu koju je pio i slomio srce Božjeg Sina.
Začuđeni anđeli bili su očevici Spasiteljeve užasne agonije. Nebeske vojske zaklonile su svoje lice od strahovitog prizora.
Beživotna priroda izrazila je svoju sućut prema vrijeđanom i umirućem Stvoritelju. Sunce je zaklonilo svoj pogled na ovaj strašan prizor. Njegove sjajne zrake obasjavale su Zemlju u podne, a onda odjednom kao da su iščezle. Potpuna tama, kao mrtvački pokrov, obavila je križ. “Od šestoga do devetog sata nastade tama po svoj zemlji.” Nije bilo nikakve pomrčine ili nekog drugog uzroka ovoj tami, tako dubokoj kao u ponoć kad nema mjeseca i zvijezda. To je bilo nadnaravno svjedočanstvo koje je dao Bog da bi utvrdio vjeru potonjih naraštaja.
Božja je prisutnost bila skrivena u tom gustom mraku. Od mraka je načinio sebi zaklon i sakrio svoju slavu od ljudskih očiju. Bog i Njegovi sveti anđeli bili su kraj križa. Otac je bio sa svojim Sinom. Ipak, Njegova prisutnost nije bila otkrivena. Kad bi Njegova slava zasjala iz oblaka, uništila bi svakog promatrača. U tom trenutku Krist nije mogao biti utješen Očevom prisutnošću. Sam je gazio u kaci i nikog od ljudi nije bilo uz Njega.
Ovim gustim mrakom Bog je zaklonio posljednju ljudsku samrtnu muku svoga Sina. Svi koji su vidjeli Kristove patnje bili su osvjedočeni u Njegovo božanstvo. Kad su ljudi jednom vidjeli to lice, nikada ga nisu mogli zaboraviti. Kao što je Kajinovo lice nosilo trag zločina, tako je Kristovo lice otkrivalo nevinost, mirnoću i dobrotu — Božji lik. (Isusov život, str. 625,626)
Za razmišljanje: Na koje su načine djela stvaranja “plakala” onog dana kada je Isus umro?