Unutarnje i vanjske opasnosti

“Ljubljeni, nemojte vjerovati svakom duhu, već duhove podvrgnite kušnji da vidite jesu li od Boga, jer su se pojavili mnogi lažni proroci u svijetu.” (1. Ivanova 4,1)
“Kako su godine prolazile i kako je rastao broj vjernika, Ivan je radio sa sve većom vjernošću i ozbiljnošću za svoju braću. Vremena su bila puna opasnosti po Crkvu. Svuda je bilo sotonskih prijevara. Sotonini su izaslanici pogrešnim tumačenjem i klevetama nastojali pobuditi protivljenje Kristovom nauku i zbog toga su Crkvi prijetile podjele i krivovjerja. … Tako su mnogi bili uvedeni u labirint skepticizma i laži. Ivana je ispunila tuga kad je vidio da se ove otrovne zablude uvlače u Crkvu. Vidio je opasnost kojima je Crkva izložena pa je brzo i odlučno djelovao. Ivanove poslanice odišu duhom ljubavi. Čini se kao da ih je napisao perom umočenim u ljubav. Ali kad je došao u dodir s onima koji su kršili Božji zakon, a tvrdili su da žive bez grijeha, bez oklijevanja im je ukazao na njihovu strašnu zavedenost. … Mi smo opunomoćeni da jednako kao ljubljeni apostol prepoznajemo one koji tvrde da prebivaju u Kristu, a prestupaju Božji zakon. U ove posljednje dane postoje zla slična onima koja su prijetila napretku Crkve i u ovim pitanjima trebamo pozorno slijediti nauk apostola Ivana. … Dok s jedne strane trebamo ljubiti duše za koje je Krist umro, s druge strane ne smijemo vršiti kompromis sa zlom. Ne smijemo se ujediniti s buntovnicima i to nazivati ljubavlju. Bog u ovo vrijeme zahtijeva od svojeg naroda da zastupa pravdu isto tako nepokolebljivo kao što je to činio Ivan protiveći se zabludama koje upropašćuju duše. … Govorio je ono što je znao, što je vidio i čuo. … Govorio je iz srca prepunog ljubavi prema Spasitelju i nije bilo sile koja bi zaustavila njegove riječi. … Neka svaki vjernik temeljem vlastitog iskustva potvrdi ‘da je Bog istinit’ (Ivan 3,33). On može svjedočiti o onome što je vidio i čuo i osjetiti Kristovu silu.” (Djela apostolska, str. 348—350)